VEČERNJI SUSRET
Isuse dođoh ti reći
kako me u grlu guši,
od isplakanih suza
kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat
kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit
u suton ovog dana,
jer me odviše peče
i boli ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak ti osvjetli lice,
raspeto presveto tijelo.
U suzama, izmučen,
izboden, raspet i sam,
O Bože, što da se tužim,
pa mene je pred tobom sram.
Gle, ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
i sitne boli moje.
Isuse, dođoh ti se jadat
u suton ovog dana,
ali motreć Tebe,
iščeznu moja rana.
Velečasni Zlatko Sudac
Post je objavljen 03.04.2014. u 09:20 sati.