Nakon punih 6 godina, ovo mi je prvi nezaposleni dan!
Moram priznati da mi je emocionalno teško..
Lijepe su tu uspomene..
Ima i onih lijepih, ali i onih ružnih!
Sjećam se kada sam prije 6 godina dobila broj od direktorice jer je tražila tajnicu... sjećam se pisanja i slanja životopisa i zamolbe... traženja mišljenja od drugih.. teških osjećaja... u pravilu, to je trebao biti sretan trenutak, ali ja uvijek nađem razlog zašto NE biti sretna... prvi radni kolege... prvi otkazi... drugi otkazi... novi radni kolege... nova iskustva.. novi otkazi.. i konačno. stanje mirovanja za sve nas...
Mislim da sam sasvim ok odradila svoj posao... štoviše, mislim da sam davala i više nego što sam trebala...
Neki dan sam baš sjedila i kontala se kako sam cijelo prošlo ljeto podredila poslu... svi planovi su propali radi posla.. koji uopće nisam ja trebala odrađivati!
Moram priznati da sam se glupo osjećala kada sam shvatila kako sa lijepom brojkom životnih godina ne znam razdijeliti stvari na ono što trebam i ono što ne trebam!!!
Ali ok...
Eto..
Danas je prvi dan da sam bez posla... nakon dugih 6 godina...
Osjećaji isti kao i prije 6 godina..
Ništa se nije promijenilo..
To sam još uvijek ja..
Onakva ista kao i onda...
Post je objavljen 01.04.2014. u 09:09 sati.