Uredivši da mi spolnim životom gospodari emotivna isključenost uz rijetke seksualne odnose, tek toliko da ne zaboravim kako oni izgledaju, nanio sam si gomilu štete. Uzbuđivala me je jedino pomisao da mi Milutin bude objekt nekog dobrog oralnog seksa (olitiga pušenja, po narodski), sve ostalo ostavljalo me je hladnim. Snošaje sam počeo odrađivati, bili su mi više kao neki fizički rad. Vremenom sam postao gotovo impotentan. Jednostavno - nije mi se dalo.
Bez obzira što sam naslućivao da je nezainteresiranost jedini uzrok tome, svejedno to baš i nije bilo ugodno. Počeo sam misliti da je vrijeme dobrog seksa definitivno daleko iza mene. I da se sad mogu nadati tek mrvicama onoga što je nekada bilo normalno.
Od jedne od posljednjih "druškalica" dobio sam nogu jer nisam zadovoljio. Zapravo - nisam baš dobio nogu, žena se jednostavno prestala javljati. Bilo mi je svejedno. Znao sam da to ne želim. Htio sam se ponovo zaljubiti, u tome sam vidio jedini spas.
I, kako napisah već... Dogodilo mi se. Ne mogu reći da sam se bezglavo zaljubio, no već tri mjeseca sam u vezi s ženom kojoj sam se potpuno prepustio. Kao uostalom i ona meni.
Sve se promijenilo. Vlastito tijelo me iznenađuje. Preko vikenda budem kod nje, prašimo se k'o zečevi. Tri-četiri-pet puta na dan. Snošaj više nije fizički rad. Početna penetracija je prava radost, a svaki sljedeći pokret veliki gušt. Odjednom mogu i u autu, s njom gore. Mogu i po pola sata ili više. Nekad odustanem, ne želim od seksa napraviti teretanu.
A baš volim taj trenutak ulaska u toplo i vlažno. Tako rasterećujući, svečan, lijep...
S 43 godine u guzici ponovo krešem kao napaljeni klinac.
I grdno sam se prevario misleći da to više nije moguće.
Post je objavljen 30.03.2014. u 03:34 sati.