Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/apis

Marketing

devedeset i osmi dan

Opet na ulici preko puta sumnjivog lokala. Čekam. Već godinama ne radim ništa i namjera mi je to nastaviti do smrti – ne raditi ništa – jer ja nikad neću završiti ništa što započnem…
Gledam posjetioce i spazim uzničara. Ponovno se jave sjećanja na jutarnje komešanje i muške glasove kroz širom otvorena vrata svinjca. Stražari tjeraju žene na dvorište. Zapovjedi im zvuče kao pseći lavež. Prvi put na danjem svijetlu vidim svinjac gdje sam noćila: dugačku betonsku zgradu s krovom od salonita. Čini se da nije korištena. Izgleda nedovršeno. Žica dijeli dvorište ispred. U dnu, nasuprot svinjcu, pedesetak metara dalje, je kuća. Jednokatnica. Zgrada gdje živi vlasnik gospodarstva. Brzo gledam uokolo. U blizini nema ni traga selu.
Ne vidi se nijedan kućerak. Mjesto može biti bilo gdje. Potpuno je odvojeno od svijeta.
To pojačava dojam nestvarnosti.
Doista sve postaje moguće, čak i to da se ja jedno jutro probudim kao sužanj.
Čujem kako žene uokolo pričaju da se blizu, na rubu šume, nalaze brvnare gdje su noćili drvosječe, a sad je muški logor. Kažu da je puno veći…
Na ulazu u logor stražar propušta grupu od dvadesetak žena. Izvode ih u polje i tjeraju na livadu, iza ograde gdje nema grmlja da se sklone od tuđih pogleda.
Tamo, sred ledine, pred stražarima i svima, trebamo čučnuti i obaviti veliku nuždu.
Ja sam u četvrtoj grupi. Prvi puta pada mi napamet pomisao na bijeg. Bilo bi dovoljno ustati i trčati prema šumi dok se ne pobjegne ili te sustigne metak. Možda bih ipak uspjela utrčati među drveće, ali plaši me šuma. Bojim se da bih zalutala, izgubila se…
Bespomoćno se saginjem ka tlu i izbjegavam gledati oko sebe da ne privučem pozornost stražara pa ne pomisle da namjeravam bježati.
Čučim i mislim na voljenog: kako sam jednom, poslije nedjeljne mise, otrčala na livadu i čučnula, a on stao pored mene te smo se pomokrili smijući se.
Zemlja je suha i hladna na dodir. Uzimam grudu i mrvim je među prstima.
Gledam žućkastu zemlju i rijetku travu te se ne usuđujem podignuti pogled ka nebu.
Znam da sam izložena na milost ili nemilost i da ni ja ni itko išta može uraditi da me zaštiti.
Baš nitko pa čak ni Bog sve kad bi i htio.
SMS-poruka mog voljenog:
„Tajna ljubavi je tajna.“

Post je objavljen 18.03.2014. u 15:41 sati.