Marketing
Neka razmišljanja
Nakon proteklog tjedna počela sam uočavati zidove kojima treba struganje boje, gletanje i novo bojanje. Ponedjeljak, utorak i srijedu poslije podne sam skidala boju sa zidova u sobama, hodniku i dnevnom boravku. Naravno, nisam to radila sama, ali svejedno je potrajalo. Ne znam da li ste to kad radili, ali jako je prašno i nakon svega bole ruke. Najgori su zidovi na kojima je nekad bila tapeta pa nekoliko slojeva boje. No sad je i to riješeno!
Ovih dana mi nekako postaje jasno vidljivo koliko je život prolazan. Ne da mi to inače nije jasno, ali nekako dok bacamo stare stvari iz te kuće, rušimo zidove, stružemo boje, mijenjamo prozore i tako dalje, postaje mi još jasnije. Ne mogu a da ne pomislim kako je ta kuća bila nečiji dom godinama. Ljudi od kojih smo ju kupili su je sagradili negdje 1965. i od tada su živjeli u njoj. Svi ti tabletići, figurice, tanjurići, šalice, sve te stvari koje meni sad ničemu ne služe, njima su bili darovi, sjećanja, uspomene... Nekako nedefiniran osjećaj. Veselim se što ta kuća postaje naš dom, ali nekako mi je malo i žao što bacam u smeće komadiće njihovog života. Valjda su to oni nebitni materijalni komadići, a ono bitno su ponijeli sa sobom.
Ovaj vikend je kod mene bila moja buduća kuma. Išla sam s njom, još jednom prijateljicom i malim sestričnama isprobati vjenčanicu. Sad je došla u mom broju. Lijepa mi je. Odabrala sam na kraju prvu vjenčanicu koju sam ikad probala. Nakon nje sam probala još dvadesetak vjenčanica i preispitala svoju odluku nekoliko puta, ali valjda je ipak to ta. Neću vam pokazati slike do nakon vjenčanja pa ćemo vidjeti što vi mislite.
Volim ovo lijepo proljetno vrijeme. Bili smo u Zagrebu. Pozvali smo čak dvoje ljudi u svatove. Grozni smo. Nikad nećemo krenuti s tim pozivanjem kako treba.
Kako ste vi proveli vikend?
Ako želite pomoći, napišite mi kakvu kuhinju imate. Na sto muka sam s odlukom. Medijapan, iveral, drvo, nešto četvrto? Veliki sam neznalica u tom području. 
Post je objavljen 17.03.2014. u 19:51 sati.