Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/planine

Marketing

Meja-Ljubibelj-Matusajna-Škrljevo

15.03. 2014.


Nakon što je prošlo više od pet godina kako sam bila po ovim stazama, odlučila sam krenuti u istraživanje ovog, nedovoljno posjećenog kraja koji je zaista lijep i treba ga svakako obići.
Starom cestom Oštrovica- Crikvenica, iznad mjesta Praputnjak, iznad Hreljina, nakon drugog oštrog zavoja,od restorana Bajta, nailazimo na usku cesticu, koja u desno vodi prema željezničkoj postaji Meja.
Na tom istom mjestu, autobus može bez problema zadnjim krajem popeti se na usku cesticu, da se iskrcaju svi a da pri tom ne ometaju promet.
Iako planinarske oznake vode od restorana Bajta, s obzirom na dužinu staze, dobro je ovo skratiti ako se radi o većoj i mješovitoj skupini planinara. Autom je dobro doći do željezničke postaje.
Hodati prema željezničkoj postaji Meja po asfaltu, ne izgleda zanimljivo ali radi se o samo 1,5 km, pa je lakše tako, ako se već ne ide autima do same postaje.
Tu na postaji, iza kuće na pruzi, Lijevo markacija vodi na vrh Svib ( 613 mnv ) a desno se odvaja staza koja vodi prema bunkeru koji je vidljiv odmah na polasku i po kojoj treba ići.
Put nas vodi po mulateriji , koji je građen od kamena koji je zarastao u travu i koji je nekada služio za vojne potrebe. Blago je položen i nastavlja se još oko 1,5km naprijed do dijela gdje s desne strane na kamenu piše da se markacije odvajaju, lijevo za Ljubibelj a naprijed za Tuhobić.
Tu se lagano uspinjemo prema Ljubibelju ( 705 mnv ) Staza je lijepo markirana i treba se orijentirati prema vrhu koji je vidljiv odmah na skretanju sa mulaterije i nalazi se blago u desno od smjera u kojem nas vode markacije.
Do vrha se stiše dosta brzo, za manje od pola sata laganog hoda. Ljubibelj je izdužen goli greben s dobrim vidikom na Tuhobić - Bitoraj - Viševicu....
Ispod vrha se kratko vraćamo istom stazom u lijevo i nastavljamo ispod vrha po mulateriji i silazimo do podnožja Ljubibelja gdje se nalazi privatna vikendica i prelazimo dio ispod dalekovoda i preko plinovoda do šumskog puta, gdje su markacije rijeđe jer logički vodi stazu naprijed od cca jednog kilometra.
Kraj puta nam se s lijeve strane ukazuje još jedna privatna vikendica i odmah nakon stotinjak metara, skrećemo sa šumskog puta u lijevo i nakon pedesetak metara u desno. Na tom dijelu gdje napuštamo put koji vodi ravno do vikendice a mi skrećemo u desno i tu se markacije na kratko gube i moguće je da zbunjuju ali nastavimo li po toj utabanoj stazi, dolazimo na glavnu cestu Oštrovica- Crikvenica.
Prelazimo cestu i dolazimo do Sokolića dvora, tj privatne vikendice. Nastavljamo tik uz glavnu cestu do mjesta gdje markacije skreću u desno prema Matusajni a mi produžimo još koji metar naprijed do dijela gdje počinje markirana Panoramska staza. Ona vodi po mulateriji koja svojom dužinom prati prugu koja se nalazi ispod, a uz put možemo naići na dobro očuvane bunkere. S panoramske staze pogled se pruža na Škrljevo, Krčki most, Bakarsko zaleđe i na more.
Nakon pola sata hoda dolazimo na prijevoj ispod vrhova Matusajna ( 610 mnv ) i Tribestion ( 542 mnv )
Do vrha Tribestion je potrebno pet min hoda i uživati u pogledu a do Matusajne je potrebno nešto više od petnest min i prava je poslastica za one koji vole malo pentranja po kamenjaru. Tu na usponu naići ćemo na još jedan od binkera skrivenog u naslaganom kamenjaru i potrebno je opreza da se ne izazove kamena lavina pa s toga treba hodati središnjim dijelom naslaga.
S prijevoja nas markacije vode niže do šumskog puta koji se dalje nastavlja sve do pruge preko koje prelazimo i dolazimo do kuće uz prugu i dalje asfaltom do željezničke postaje u Škrljevu gdje je zgodno za autobus.
Trajanje ove ture za pojednice je od 3,5 sati bržeg hoda, manja skupina će ovo proći i za 4 sata ali mješane grupe koje su veće od 35 ljudi ovo prelazi za 5-6 sati laganog hoda sa odmorima i sa uživanjem u pogledima.
Uzmite si vremena za hodanje po planinarskim stazama. Nikada ne juriti po njima jer se može dogoditi da propustite najljepši dio i ne stignete vidjeti ono zbog čega ste krenuli na neku destinaciju.
Hodanje planinama je užitak i nikako nek se to ne pretvori u neko natjecanje jer za takve stvari postoje organizirana događanja i tada se možete natjecati sami sa sobom ili ostalima.
Hodanje u skupini neka bude pozitivno druženje i užitak prije svega.























































Post je objavljen 17.03.2014. u 17:38 sati.