Sinoć u vijestima vidim papu. Izlazi pred narod, svi kliču, plaču, padaju u trans, nude autistično dijete da ga on poljubi, on nekome ljubi noge… i da ne nabrajam dalje.
Ne znam, ne želim zvučati posprdno, ali nikada nisam imala previše razumijevanja za tu vrstu idolopoklonstva. Papa je papa, prije svega čovjek. Nije isti kao ti i ja, ok, to shvaćam, ali je li nužno bolji zato što je papa? Jesu li sve pape prije njega bili bolji ljudi od svojih sljedbenika? Ne sliči li ta parada koja se diže oko njega jednako kao i na onu ciku i vrisku kada nastupaju Justin Bieber ili Beyonce?
Čuda se događaju, to vjerujem. Ali događaju se bili mi u nekom zaselku u nekoj šumi, udaljeni kilometrima od prvog sela ili pak tamo, dok nam papa šalje svoj blagoslov. Događaju se onda kada nam ih bog, ili svemir, veliki duh ili nazovite to kako hoćete, odluče dati nam to čudo u životu, a ne zato jer se nekome klanjamo.
Post je objavljen 14.03.2014. u 14:36 sati.