Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/apis

Marketing

osamdeset i osmi dan

Život je prekratak da bi se u njemu događalo više dobrih i poželjnih stvari. Ako doživiš samo jednu moraš je zauvijek zadržati u svom srcu da bi imao utočište kamo se možeš vratiti…
Moram ustati i pomokriti se.
Najjače oružje u borbi protiv poteškoća je sposobnost odabira zamisli koja otjera mučne misli.
Sinoć su nam stražari pokazali veliku otvorenu i ispražnjenu konzervu u kutu svinjca.
Ne mogu se rješavati problemi koristeći isti način razmišljanja kao kad nastaju..
Oprezno se okrećem na bok i ustajem. Već se malo razdanilo.
Koji broj ispadne ako se sabereš?
S jedne strane leži ista djevojčica koja je u budućnosti postala žena kakva bi i ja bila da nisam skrbila o voljenom pa joj zato uporno, već četvrti dan ponovno odlazim u posjetu, ali nikako da opet pokucam na vrata njenog stana. S druge strane je mlada majka koja u zagrljaju drži četiri mjeseca staro čedo i ispušta kroz nos neki zvuk nalik na zvižduk udaljenog vlaka.
Sve se plaća, samo je novac različit i nije uvijek ni od papira ni kovine, ali ni školjka nego ponekad je čist osjećaj u ljudskom srcu..
Na golom podu leže žene stisnute jedna uz drugu kao da će ih blizina drugog tijela zaštititi od nevolja. Ne mogu im razaznati lice.
Njihov alarm će se aktivirati za dva sata i osamnaest minuta.
Ako pogledaš kroz prozor bit će dan ili noć. I dok prolazi vrijeme, a ti stariš i dalje će uvijek čim pogledaš kroz prozor biti dan ili noć, pomislim u polumraku gledajući krajolik 'ženske sobe' i izgleda mi da uronjena u sjenu lica žena više ne pripadaju njima, da su sva jednaka jer to što ih je prije činilo različitima zatočeništvo je izbrisalo.
Nježnost pokazuju samo hrabri.
Do te velike konzerve koja je tko zna kad bila gulaš za omanji odred mogu doći puzeći uza zid i pri tom paziti da nekoj ženi ne nagazim ruka ili noga.
Prošlost, sadašnjost, mašta i želje piju kavicu i čavrljaju zajedno u našim sanjarenjima.
Polako napredujem preskačući uspavane i držeći se zida. Jedino se nadam da konzerva od kakvih desetak litara još nije puna. Konzerva nije poklopljena i obrub joj je nazubljen od noža kojim je otvorena pa se mora čučnuti visoko nad nju i paziti da se ne dotakne. Iz nje se širi nesnošljivi smrad. Pod uokolo je mokar od mokraće. Kad su ga uspjele uprljati?
Svakom problemu koji nema rješenje treba se diviti.
Nikad ne bih pomislila da ću biti smještena u svinjac bez prozora, bez kreveta i bez zahoda.
Čudni su putovi mozga. Pogotovo glupavog jer… jer glupost i hrabrost se nadopunjuju.
SMS mog voljenog:
„Vrati se kad budeš gladna dodira.“

Post je objavljen 08.03.2014. u 18:48 sati.