Marketing
Tamna noć stiha
Ah šteta, ma šteta i gotovo! Kako ne znam, pa ne znam pisati stihove? Što je za to potrebno? Biti iscijeđen, zgažen, prebijen...? Sve, sve to jesam. Ali stiha ni otkud.
Premda ne odgovara metafizičkoj istini, osjećam se prazno, ili je to samo želja da se ispraznim od sveg od čega se smijem isprazniti. Znam dobro znam u dubini duše moje prebiva ŽIVOT. Ali htio bih se isprazniti samo od sporednosti i dati ŽÍVOTU mom prostora u sebi.
Ma stiše, ovo ti nije fer. Ovako me nikakva gledat i šutjeti. Ma sijevní, zagrmi pravom pogođenom riječju. Ah znam to se ti meni nasladjuješ PATI, CVILI, TRPI, UMRI al ne dam ti riječ
Auuuj bolan sam, ajme, ajme... Stih, lijek, stih.... Ček, ček.. Daj se sredi trebaš lijek ili stih? Auh, auh... Ah znam trebam lijekoviti stih. Dobro dobit ćeš, samo je skuuup!
Teče i teče slap pročitanih, napisanih, čuvenih riječi... Ah dosta, dosta te beskrajne rijeke riječi, rječurina... Ali trebam stih! Umiljat i ljubak.
Post je objavljen 28.02.2014. u 08:16 sati.