Ili brdo nafte ili brdo znanja. Nema trećeg načina za uspješnu i bogatu zemlju. Nafte nemamo. Bila su neka istraživanja u Jadranu i nisu nađene neke velike količine. Znači ostaje nam obrazovanje i stvaranje društva znanja. S obzirom na naš odnos prema obrazovanju jasno je da nemamo ni znanja.
Kada govorimo o stranim investicijama i prednostima investiranja u Hrvatsku često se hvalimo kako imamo obrazovanu radnu snagu. Naravno to je velika laž. Naše obrazovanje proizvodi puno ljudi s titulama ali bez znanja. Papir i diploma ništa ne vrijede. Ne može se kriviti studente i srednjoškolce oni su najmanje krivi. Nisu oni pisali nastavne programe i nisu oni krivi što ne steknu potrebnu praksu i znanje za vrijeme obrazovanja. Obrazovanje mora biti prilagođeno tržištu rada usmjereno prema stjecanju praktičnog znanja. U protivnom stvaraju se i svjesno obrazuju kadrovi koji su nakon završetka školovanja osposobljeni jedino za burzu rada. Dakle mi nemamo visoko obrazovanu radnu snagu i to treba priznati. Ne trebaju nam lažna uvjerenja kako su naši diplomci vrijedni, sposobni i puni znanja samo nemaju gdje to pokazati.
Ne treba bježati od problema već napraviti dijagnozu i krenuti u rješavanje.
Rješenje se krije u jednoj čarobnoj i kod nas zabranjenoj riječi. REFORME.
Pritom ne mislim na svjetonazorske reforme sadašnje vlade već na istinske reforme cijelog obrazovanog sustava od osnovnih školi do sveučilišta.
Škola je druga obitelj.Škola treba da stvori odgovorne i samosvjesne osobe koje su kvalificirane za obavljanje posla za koji su se školovali.
U gimnazije treba uvesti izborne predmete a iz strukovnih škola izbaciti sve predmete koji nemaju direktnu vezu s strukom i osmisliti kvalitetan model prakse u suradnji s poduzetnicima.
Naši srednjoškolci i studenti ne steknu znanja potrebna za život u školama i sveučilištima. Naravno steknu ih kroz život na teži način. Steknu ih kad shvate da njihova diploma sama po sebi na tržištu ne znači ništa.
Reforme obrazovanog sustava su nužne ali se zbog nečiji interesa i nemarnosti ne provode.
Koliko je situacija alarmantna govori činjenica da se rasprave oko programa obrazovanja vode oko građanskog i seksualnog odgoja a o istinskim reformama i prilagođavanju obrazovanja tržištu rada se niti ne priča.
Nebitno se stavlja ispod bitnog a problemi guraju pod tepih.
Ministarstvo obrazovanja, sveučilišni profesori, nastavnici, učitelji, roditelji i gospodarstvenici svi moraju sudjelovati u velikoj reformi obrazovanog sustava.
U protivnom prijeti nam zaostajanje i nastavak obrazovanja učenika i studenata za mjesto na burzi rada. Mi gubimo generaciju koja trebaju i moraju biti nositelji naše budućnosti i našeg razvoja. Osim razvoja obrazovanja i znanosti mi nemamo drugog načina postati uspješna i sretna zemlja.
Nemojte se zavaravati.
NEMA NAFTE U JADRANU.
Post je objavljen 26.02.2014. u 19:11 sati.