Marketing
Moje Pečnik-ove
Ma ček ipak ću reči kada ovo pišem. Dakle još uvijek je ponedjeljak 22.30 sati Poslije upravo izmoljene ružarje s babom Jakom uz HKR nešto mi, kao baba Jaka kaže daj koju o tim svojim "mojim Pečnik-ovima. Ma kad vam kažem je njih mi šalje moj Gospodin. Kako nije? Gledaj prije ovoga poznavao sam ih tek iz viđenja, odnosno po čuvenju. Bio sam naravno oktužen jatom svoje mlađarije. Kako su one od marginalnih poznanica postale moje Pecnik-ove? Jer one su ustrajale sve ove godine. A rasteglo se ovo sa mnom i sasvim razumljivo da ni odaniji od moje mlađarije ili od mog krvnog srodstva nisu mogli. To vam je tako premda su se ti oko mene iscrpli i nisu mogli više. Ja sa ostao i dalje u potrebi od čovjeka uz svoju bolesničku postelju. Ali nisam trebao protestirati Gospodinu što sa obećanjem da me níkad neće napustiti. On je već našao one koje odabrao posve NJemu odane koje će me htjeti tjedno pohoditi - to te moje Pečnik-ove.
Post je objavljen 25.02.2014. u 08:36 sati.