Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/satanpanonski

Marketing

Satan Panonski intervju Globus, drugi dio, 20.12.1991.



"Panker koji ubija četnike"

"Ja sam Ivica Čuljak poznatiji kao Satan Panonski, po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj" - predstavio se čovjek u gardijskoj uniformi na svom prvom ratnom koncertu u prepunoj dvorani na Vrbiku.
Na koncertu "Neovisnost '91" - predstavila se gotovo cjelokupna nezavisna rock scena Hrvatske, u organizaciji nezavisne kuće "Slušaj Najglasnije", koja je izdala prvi i jedini LP Satana Panonskoga. Satan Panonski objavio je i knjigu poezije "Mentalni Ranjenik". Koncert je protekao u mirnoj atmosferi, bez destrukcije i rezanja na pozornici kojima je Satan svojedobno šokirao publiku; zvijezda večeri, ratnik vinkovačkih bojišta, osjetio je da je ovo vrijeme samo po sebi dovoljno šokantno.

Kad si posljednji put svirao?
Ove godine, u ožujku, na koncertu u Ajdovščini, a prije toga u Beogradu. U taj grad više nikada neću otići, ne zato što se bojim ekstremista kojima sam se zamjerio, nego zbog jada koji je u meni prouzročio ovaj rat. Možda ću ići u Zemun, kad bude naš. Poslije ovog nastupa osjećam se kao pobjednik, jer mi je rat pomogao da prodrem u "Globus", a hrvatskim medijima sam uvijek bio odbojan; bože sačuvaj da spomenu moje ime. Mene ovaj rat nije psihički strašno pogodio, jer sam navikao na njega. Moji ratovi traju od 1977, kad sam napustio gimnaziju, a bio sam odličan učenik. Ljudi su mislili da sam koljač, ubojica, jer sam počinio ono ubojstvo 1981, i jednostavno me nisu mogli shvatiti, a ja sam ponekad čeznuo, ne da me netko shvati, nego da me prepoznaju kao čovjeka. Eto, rat mi je priuštio da me mediokriteti koje smatram časnim i čestitim ljudima upoznaju, prihvate i zavole. Oni su to uspjeli zato što je rat, jer su vidjeli puno krvi, terora, nepravde: rat je skinuo mrežu mraka između mediokriteta i mene.

Kako procjenjuješ ljude; tko je po tvom mišljenju mediokritet?
Ne dopuštam nikakvo mjerenje pameti. Odvratno mi je sve što uči psihologija i svatko tko piše o psihi, jer sve je to obmana, zabluda, s kananom da se od ljudi stvore sluge, programirani poslušni robovi. Psihologiju prezirem upravo zato što klasificira inteligenciju. Zašto je Einstein genije, a nije moja pokojna baba? Ona je tako dobro okopavala krompire, a okopavanje krompira korisnije je od svake teorije. Puno toga je napisano da bi se ovladalo ljudima. Za mene je čovjek pametan ili kreten. Okopavam krompir bolje od moje pokojne babe. Sve moje susjede se dive kako to dobro radim. Sad sadim luk, to mora biti apsolutna, šokantna estetika i simetrija. Eto, sad četnici beru bundeve u mom divnom vrtu. Što bi govorila moja pokojna baba, kad bih išao u školu - "Pij moj iko, ko ga jebe, nek se šiša, nećemo sto godina živjeti", i onda bi mi davala rakiju iz tegle od krastavaca. Ja se toga i danas držim. Ljudi su pametni ili nisu. Kako ja puno toga znam i radim, slikam, pišem, pjevam, a oni ništa ne rade, misle da sam pametan, a oni glupi. A glupi su zato što misle da su glupi. To je ludnica.
Zato ne čitam ništa od tih filozofija. Što me briga što je napisao Nietszche, Hesse, Hegel, ovaj, onaj. Nema on što napisati što ja ne znam. Nemaju oni šta pisati ako ja sam ne znam čitati život. Život čitaš kad gledaš ulicu, kavanu, rat...

Jesi li svoju knjigu pisao za sebe ili za druge?
Knjigu sam pisao za sebe, to što je drugi čitaju, kroz to me neće upoznati, dok ne dođe do živog razgovora i dok ne vide drhtanje mojih kapaka, usana, pokrete ruku.

Rekao si da si po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj?
Ljudi se čude otkud ja panker, a nikad nisam pjevao "Ustani bane", a sad, eto, branim Hrvatsku više nego većina koja je uskrsnula bana i tako. Hrvat, pitam se što to znači? Daleko sam od tradicije, kulture i običaja. To u meni ne postoji. To čak nisam ni uništio u sebi: to u meni nije nikad ni bilo. Ja se mogu prilagoditi svim situacijama i ljudima, običajima, tradiciji. Eto, neki su Hrvati, neki Srbi, a ja sam panker... Što je to panker? To je čovjek. A što je to čovjek? To je panker. Ja hoću da je tako, i to tako jest. Prijatelj sam po zanimanju i ne znam što bih tu objašnjavao.

Što kažeš na ovu poplavu domoljubnih pjesama?
Ivčić je umjetnik, ali ovi ostali... neke Hrvatine, pa što ja znam. Zabiju se u podrum, pet katova ispod zemlje i viču: "Kreni, Gardo". Budi ti s Gardom i onda viči-kreni! Nije pošteno. Ne možeš tako, na račun rata dignut lovu. Dobro, možeš s tim paliti mediokritete u Gardi, ali mene ne možeš.

Ovaj put si na koncertu bio prilično miran bez šokova.
Pa da. Sad ću morati izmisliti nešto novo. Rekli su mi da puno serem i da se moram uozbiljiti. Slušaj, ako me uhapse, morate u "Globusu" napraviti paniku.

Nije valjda da ti netko prijeti?
Ma, ima puno priča. Nije to dobro, ja sam puno dao Hrvatskoj, a sad se oni bave pitanjem je li netko ubio četnika ili nije. Rat je, a ne smiješ ubiti čovjeka! Ja sam se prošli put šalio kad sam u "Globusu" izjavio da vršim likvidacije. To sam rekao samo zato da dam podršku našem narodu. Šalio sam se, i evo sad se demantiram. Ozbiljno. Ali, znaš, nisam ja bio u ludnici jer sam lud, nego jer sam pametan, jer nisam htio ići na Goli otok. Bolje je u ludnici. Dobro je bilo u ludnici, bogami. Najprije sam morao potući sadizam prema pacijentima. Bolničari se cijeli dan bave svojim kravama kod kuće, i onda se dođu odmarati u bolnicu. Kad pacijenti nešto mole, oni urlaju na njih, udaraju ih, uspavljuju ih da se pet dana ne bude. Gledao sam to, i to me ubijalo. Mrzili su me, jer poslije šest mjeseci, kad sam malo pustio korijenje, počeo sam ih odgajati. Dao sam im do znanja da me ne mogu dotući i uništiti.

Tvoji nastupi prilično su destruktivni, šokantni. Što je svrha toga?
Šokiram da bih ljude oslobodio. Kad ih šokiram pogledom, znam da će me slušati, a kad me slušaju, onda je to već hipnoza, ludilo. U tome sam majstor. Perfekcija koja paralizira mozak, razum. U tom trenucima ih oslobađam, deblokiram od barikada koje su nabačene kroz obrazovanje i razne torture ispiranja mozga. Kasnije, kad se vrati kući, on je opet onaj iz civilizacije, sa svojim barikadama. To je moje zanimanje prijatelja. Eto, sve to radim da bih ljude oslobodio od teškoća... i od Srba.

Post je objavljen 10.02.2014. u 10:27 sati.