Sveci se nisu rodili, oni su postajali jer su dozvoljavali da Krist uđe u njihov život, i nisu gubili ništa, ama baš ništa, od onoga što život čini slobodnim, lijepim, velikim...Priznajmo! Potrebni su nam danas u ovom trenutku povijesti naše Crkve i naroda sveti ljudi koji će živjeti u svijetu, ali ne biti od svijeta, koji će u određenim vremenskim okolnostima svjedoćiti Božju nazočnost. Sveci nisu izumrli. Žive oko nas kao što su živjeli u svakom vremenu. Sveci su uspjele ljudske i kršćanske egzistencije. Sveci su u tom duhu ovjera Isusa Krista u povijesti. Oni su prihvatili Njegovu riječ i poziv, doslovno se razgolitili, ostavili sve i pošli dokraja razbaštinjeni za njim. Krajnje siromaštvo i razgolićenost poput Učitelja jest temeljni preduvjet za svetost. A svetost je djelo Duha Svetoga. Nama danas trebaju pneumatici koji će biti dokazom istinitosti Crkve Kristove. Samo je svetost vjerodostojna--samo sveci uživaju KREDIBILITET! Kriza svijeta--kriza Crkve jest upravo kriza svetaca--pneumatika. Zato svetac suvremenosti nije, kao što starije slike pokazuju, osoba namrgođena i isposničkog lica, sklopljenih ruku, nakrivljene glave, pognutih leđa...nego čovjek, osoba koja se bori pomazana Kristom i njegovim DUHOM za svoje ideale: ljudska prava, jednakost među ljudima, za siromašne i zapostavljene, obespravljene, za one koji su na različite načine na margini ljudskog društva...To je osoba koja se bori za evanđeoske vrednote: ljubav, pravdu, istinu, dijalog, toleranciju, mir...Sve su to druga imens za svetost!
Koračajući kroz život, cilj nam treba biti uspon "na goru" gdje Isus, okružen "mnoštvom," teoretski izgrađuje model SVECA. Znamo za put do svetosti u Isusovom manifestu, Govoru na gori---BLAŽENSTVIMA.
"Najveća revolucija svih vremena buknut će onoga dana kada svi ljudi počnu živjeti prema nauku Govora na gori" /G. Clemenceau/. Nažalost, današnji svijet promovira i propagira svoja blaženstva koja su dominantna jer oblikuju svijet, današnji svijet stvara "svoje evanđelje" čiji je mentalitet devijantan i u kontrastu s Isusovom Radosnom viješću.
Na nama je da već DANAS, silazeći s "gore" u "dolinu", u život i svakidašnjost, tj. odlazeći u svoje obitelji, na radno mjesto ili gdje se već nalazimo, zajedno s onim što nam je Krist izrekao kroz osam blaženstava, počnemo živjeti i djelovati. To je naš zadatak i poslanje, da bismo jednom bili "opečaćeni"--za život u vječnosti. Zato iskoristimo odgovorno i savjesno vrijeme koje istječe i prolazi, svoj bogomdani HRONOS. I pretačimo ga zauzeto sada i ovdje, u svetosti malih svakidašnjih stvari u vrijeme koje ne istječe i koje nema kraja, u svoj KAIROS--u svoju proslavu i vječnost.
Fra Ante Kekez: PETICA U ŠKOLI EVANĐELJA
Split, 2012.
Post je objavljen 09.02.2014. u 17:35 sati.