29.siječnja
VALERIJE iz Triera ( +420-)
Sveti Valerije je bio učenik Apostola Petra. Bio je biskup u Trieru. (tamo se rodio i K.Marx) U svome pastoralnom djelovanju mnoge je priveo na kršćansku vjeru, a Gospodin je preko njega činio velika djela i brojna čudesa. Njegov grob se nalazi u čuvenoj trierskoj bazilici.
30.siječnja
MARTINA Rimska ( + 230)
Martina je živjela i umrla u 3. stoljeću u Rimu. Sigurnih povijesnih podataka iz njezinoga života nemamo. Legenda je upamtila da je Martina umrla mučenički svjedočeći za vjeru.a a navodno je bila kći rimskoga konzula.
Kao određeni "dokaz" Martinine povijesne opstojnosti, svjedoči njezino štovanje već u 7. stoljeću. Tada je u Rimu u njezinu čast podignuta crkva. Radi se o crkvi svetoga Luke i svete Martine. U vrijeme pape Urbana VIII. su 1634. godine pronađeni njezini posmrtni ostaci u jednom glinenom sarkofagu, te je tada ponovno podignuta i u njezinu čast posvećena crkva, koja danas nosi naslov SS. Luca e Martina.
Martinu slikari i kipari prikazuju s palmom i otvorenom knjigom. Prikazuju je i s mučilima kojima je bila mučena, ili je prikazuju u trenutku kad joj odrubljuju glavu. Vidjet ćemo njezin lik i s lavom pred nogama. Martina je jedna od zaštitnica grada Rima, ali je i zaštitnica majki koje doje dijete.
U njemačkim zemljama seljaci i vinogradari vjeruju da će im dobro roditi pšenica i vinogradi ako na spomendan svete Martine sija sunce. Prema predaji, blago sunce 30. siječnja obećava dobru žetvu.
(U Zagrebu baš ne sja. Al mi tak i tak nemamo što žeti.)
31. siječnja
IVAN BOSCO
"Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti." - Don Bosco
Sveti Ivan Bosco (talijanski: Giovanni Melchiorre Bosco) rodio se 16. kolovoza 1815. godine u seocetu Becchi (kod Torina) u siromašnoj seljačkoj obitelji.
Školovao se radeći različite poslove. U školi je osnovao "Društvo veseljaka" (1832). Kao dvadesetogodišnjak (1835) ulazi u sjemenište i postaje svećenikom (1841) te iste godine započinje s okupljanjem napuštene mladeži. Ubrzo počinje pisati, iznajmljuje Pinardijevu kuću (1846) i 1848 odlučno odbija bilo kakav politički angažman.
Sljedeće godine (neuspješno) pokreće i novine "Prijatelj mladeži", osniva "Društvo za uzajamnu pomoć radnika" (1850) i pokreće seriju knjižica "Katoličko štivo" (1853), koja izlazi svaki mjesec i ima izvrsan odjek. Istodobno u oratoriju započinju s radom strukovne radionice. Cilj mu je da ne samo vjerski odgoji mlade ljude nego ih i zanatski osposobi.
Četvorici mladića (1854) predlaže osnivanje salezijanaca, a iste godine u oratorij dolazi i Dominik Savio, koji će nakon samo tri godine boravka (umro je 1857) ostaviti neizbrisiv trag i podići ugled don Boscova odgojnog sustava. Iste godine započinje smišljati pravila salezijanske družbe, koji će službeno nastati u godini rata za talijansku nezavisnost (1859). Njegova jedinstvena metoda odgoja izgrađivala je u mladeži ljudske vrjednote, kršćanska načela i omogućavala im da svojim rukama zarađuju za svagdašnji život.
Četiri godine kasnije otvara prvu salezijansku kući izvan Torina, da bi na desetu godišnjicu (1864) proglašenja dogme o Bezgrešnoj započeo gradnju svetišta Marije Pomoćnice, koja je posvećena u godini lurdskih ukazanja (1868). Sljedeće godine papa je odobrio "Pobožnu salezijansku družbu", a don Bosco započeo s tiskanjem "Biblioteke talijanske mladeži", u kojoj je do 1885. godine izdao dvjesto četiri sveska.
U drugoj pokoncilskoj godini (1872) osniva "Družbu kćeri Marije Pomoćnice", a tri godine kasnije šalje prve misionare u Južnu Ameriku, nakon čega osniva i treći salezijanski red, suradnike (1876). .
U Hrvatsku su Don Boscovi salezijanci došli nakon I. svjetskog rata. Pozvao ih je u Zagreb dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, da preuzmu vodstvo konvikta u Vlaškoj ulici. Svoj rad su započeli godine 1922., a kasnije su postupno otvarali svoje domove. Godine 1929. otvorili su omladinski dom u radničkoj četvrti Knežija u Zagrebu. Zatim su pokrenuli svoje glasilo "Salezijanski vjesnik" preko kojeg su okupili suradnike i prijatelje Don Boscovih ustanova. Između g. 1930. i 1940. otvorili su nove domove u Splitu, Podsusedu, Donjem Miholjcu. Ratne i poratne godine zaustavile su taj polet. Ipak kao nekim čudom u to je vrijeme podignuta crkva Marije Pomoćnice na Knežiji. Hrvatski salezijanci imaju sada svoju samostalnu provinciju koja ima sjedište u Podsusedu, predgrađu Zagreba. Kuće za odgoj podmlatka imaju u Rijeci, Prvić Luci i Zagrebu. Lijepo rade u pastoralnom radu po župama, u katehizaciji, a napose vodeći pučke misije.
Don Bosco, njihov utemeljitelj, umro je godine 1888. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. godine 1934. Salezijanska družba jedna je od najbrojnih redovničkih zajednica u Crkvi. Bog je, doista, blagoslovio don Boscovo djelo!
Post je objavljen 30.01.2014. u 11:31 sati.