Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mirela-laso

Marketing

Poglavlje drugo – dio treći

Nisam očekivala to da mi priđe starčić, dok sam čekala na pješačkom da se upali zeleno svijetlo da pređem ulicu, upita me zašto sam tužna i ponudi bombon.
Dogodila se katastrofa!
Skuhala sam ručak za danas i sutra… i pogađate: pojela sam ga čitavog danas, a bilo ga je za tri dana.
Domovinski rat je učinio da se dogodi otimačina, bogatstva se preliju u džepove pojedinaca, imutci iz domaćih sefova i trezora banaka odlepršaju poput ptica selica, a gospoda političari koji su pogodovali ova zbivanja na štetu onih koji su im povjerili upravljanje državom pozobali su do posljednje mrve ostatke preobrazbe i ostavili gladne i žedne bijedne i ponižene jadnike od kojih jednako žustro viču i traže od njih da se svega odreknu.
Nemojte zamjeriti ali sirovi fileki mirišu po stajskom gnojivu ako se taj vonj može mirisom nazvati.
Kiše. Magle. Pusta polja. Zarasle njive. Prazne staje, kokošinjci… Posječene voćke poslije kiše. Trgovine puni uvezene robe i lijepo upakiranog voća i povrća – sve to genetski modificirano smeće, nezdravo napuhano, sve bezukusno i bljutavo, sve zamamno kao jabuka koju vještica poklanja Snjegulici, a u svemu tome bahate se političari kao »veleizdajnici«, kao nadglednici roblja i kmetova – ponosni podanici i jataci pohlepnih otimača…
U povijesti će ostati zapisano da nikada nisu pronađeni Atlantida, sirene i moja desna čarapa.
San 'od stoljeća sedmog' probuđen u dvadeset i prvom vijeku kao ostvarenje noćne more u kojem je siloviti olujni vjetar razorio i opustošio postojbinu, a preostale i preživjele ostatke domoljuba tjera odlutaju u svijet kao skupina tužnih klaunova propalog cirkusa.
Svi vi s raznim teorijama zavjera Iluminatima, New World Order-ima, Vanzemaljcima itd. prestanite blebetati i nađite neki drugi posao.
'Čikaška škola' ne smatra marksizam svojim najljućim protivnikom. Istinski izvor nevolja skriva se u keynesijanskim zamislima 'Zapadnog svijeta' i takozvanim developmenalistima država, tada, 'Trećeg svijeta'. Te skupine nisu vjerovale u utopiju nego u miješano gospodarenje – u očima Čikaške škole odvratnu kašu kapitalizma u proizvodnji i raspodjeli proizvoda, – socijalizma u obrazovanju, državnog vlasništva u području vodoprivrede i ostalog javnog dobra te svih mogućih zakona stvorenih da obuzdaju pohlepu i zgrtanje kapitalističkog sustava.
Tko razumije, razumije, a tko ne shvaća, neće shvatiti niti uz najpodrobnije objašnjenje.
Baš kao što religije nevoljko prihvaćaju druga religiozna okupljanja i preziru zaklete ateiste, ali iz dna duše preziru obične vjernike koji pomirljivo dočekuju i sve različitosti, tako je i Čikaška škola objavila rat tim svaštarima koji usvajaju od svih načina gospodarenja smatrajući kako u svemu ima ponečeg poželjnog i ispravnog.
Nitko ne prosuđuje oštrije od neobrazovane osobe. Ona ne poznaje i ne priznaje nikakve razloge niti proturazloge te je uvjerena da je uvijek u pravu.
Da bi proizvode učinili pristupačnijima, političari su zamrzavali cijene; da bi smanjili izrabljivanje radnika postavili su granicu najmanje plaće; da bi osigurali pravo svih na obrazovanje školstvo su zadržali u državnim rukama, a mada su takve mjere pomagale ljudima, Friedmanovi učenici nisu bili uvjereni u to, – to su dokazivali na svojim modelima – smatrali su da politika nanosi neopisivu štetu ravnoteži tržišta kao i sposobnosti djelovanju zakona ponude i potražnje.
U zemlji bez puteva teško je odabrati pravi put.
Nakon Drugog svjetskog rata zapadne silo prihvatile su načelo da tržišno gospodarstvo treba jamčiti količinu temeljnog dostojanstva dovoljnu da razočarani građani ne traže utjehu u njima privlačnoj tvrdokornoj ideologiji poput fašističke ili komunističke. To je i dovelo do stvaranja društvenih odnosa koje danas povezujemo s minulim danima 'uljuđenog kapitalizma' – socijalna i radnička prava kakva su bila u državama takozvanog 'Zapada'.
Još uvijek mi je stalo do nečega – dakle postojim.
A slično, iako nešto oštrije pojavilo se u zemljama u razvoju, u zemljama Trećeg svijeta ili nesvrstanih, – kojima je pripadala i sada već raspala Jugoslavija, – a takva su se uređenja nazivali 'developmentalizam' ili 'nacionalizam trećeg svijeta'.
Sa kapom na glavi često pogrešno čujem neke riječi koje mi zvuče jako smiješno i onda me oni koji mi nešto kažu čudno gledaju kad se smijem do suza.
Developmentalistički gospodarstvenici su tvrdili da će njihove države probiti začarani krug siromaštva ako provedu na unutra okrenutu strategiju industrijalizacije pa umjesto da se oslanjaju na izvoz sirovina zagovaraju oblikovanje gotovih proizvoda za tržište u svojoj zemlji te čak i nacionalizaciju nafte, rude i ključnih industrijskih grana tako da bi dobar dio zarade omogućavao državno poticane razvojne procese.
Stvorite svijet samo za sebe. Okružite se dragim ljudima, bojama, zvukovima i bavite se onime što vam hrani dušu.
Sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća i developmentalisti i keynesijanci i socijaldemokrati u bogatim državama mogu se hvaliti nizom uspjeha što je ujedno značilo crne dane za učenja Čikaškog sveučilišta. Glavešinama multinacionalnih korporacija koji su se borili s neprijateljski nastrojenim svijetom u razvoju, kao i brojnim zahtjevima sindikata kod kuće, te godine procvata predstavljale su burna vremena.
Neki ljudi prođu kroz naš život i u kraćem vremenskom roku nego što smo se nadali nauče nas onom što nikad ne bi znali da su ostali.
Gospodarstvo se razvijalo brzo, stvaralo se golemo bogatstvo, ali su vlasnici i dioničari bili prisiljeni najveći dio tog blaga preraspodijeliti u korporacijska davanja i radničke plaće. Doduše, svima je išlo dobro, ali kada bi se vratili na pravila prije New Deala, onom broju od osamdeset pet ljudi koji posjeduju vlasništvo od dvije trećine vrijednosti kojima raspolaže čovječanstvo bi išlo neizmjerno bolje.
Toliko država propade, tolike vrste izumrle, a oni uvijek, kako je to moguće, opstaju.
Povratak tvrdokornog kapitalizma u novonastalom ozračju nije se moglo rješavati burzovnim mešetarenjem i izazivanjem neke Velike krize. Takav križarski pohod mogla je povesti samo Čikaška škola.
Priroda je jedina knjiga koja na svakom listu koji okreneš nudi neizmjerno puno sadržaja.
I tako se u sve upleo Milton Friedman, sjajan matematičar, iskusan u raspravama, sposoban iznositi argumente tvrdokornog kapitalizma na način da djeluju znanstveno i dobronamjerno. Možda ih se i može smatrati pogrešnima, ali prizvuk njegovog izlaganja svakako ima aureolu znanstvene nepristranosti.
Svijet neće uništiti oni koji čine zlo, nego oni koji ih gledaju i ništa ne poduzimaju da ih spriječe.
Golema prednost promicanja korporacijskog svjetonazora kroz znanstvene ili tobože znanstvene ustanove ne samo što je Čikaško sveučilište doslovno zatrpalo novcem nego je u kratkom roku pomoglo stvoriti svjetsku umreženost desno orijentiranih trustova mozgova koji će postati vojnici za preobrazbu svijeta po načelu tvrdokornog kapitalizma, a što se upravo dogodilo u našoj stvarnosti.




Post je objavljen 29.01.2014. u 15:48 sati.