Marketing
Anamnesis
Tih pet minuta najsporije vožnje
u srce onog grada, znaš kojeg, ne znaš,
ali ispričat ću ti, jednom, nekad,
ja sam sad tamo, a ovdje sam
i sva sam
i takva ti dolazim
a ne znam kome stižem kada ti stižem
i kako se prelomi sreća na čežnje i nedostajanja
na slatko i slano
ja sam sva pred tobom, buduća koja jesam
još ne znamo što ću postati
što ćeš mi biti
osim onoga što jesi
i što je nepromjenjivo
među nama još je kiša
duga i pusta,
moja želja za tugom
i dalekost
nježno nepovjerenje,
reci mi kud s rukama, izbiraj mi načine
na koje te pobolijevam, već i prekasno,
a onda me otpusti kao najljepšu krhotinu
koja je ikad pala s tvog prozora
u snijeg
reci mi da se čuvam jer to je sad moj posao,
da nosim tople šalove i pijem nekakav čaj, zeleni možda
ili crni kao ruska zima, malo pijanstva sibirske ribarice, zašto ne,
plutanja u rukama dugih dana koji naravno imaju duge prste
kao ti, kao ja, kao svi s kojima sam isprepletala budućnost
a bila je sva od učenja kako da ne volim,
i ovaj moj dolazak, pusti, nije bitno,
nije ništa poseban
i ja sam si opet najneposebnija među nama koje znam,
a opet sam nekako i sva i polomljena,
polucijelo čudo od sjećanja
i ne znam kome stižem kada ti stižem
i zašto se sad ne možemo odjednom poznavati
pa da u naš odnos kao u predsoblje punine
donesem svoje nazubljene dijelove
i slažemo puzzle, zavjerenički šutljivi,
zašto sve mora po redu i ispočetka,
zašto ti kosa škripi pod mojim mislima od novine,
kad ne bi bilo početaka, kažem ti početaka
sve bi ovo bilo lakše
sve što nas je čekalo
Post je objavljen 23.01.2014. u 01:16 sati.