Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/apis

Marketing

četrdeset i prvi dan

Znam da u meni čuči neposluh i da me se ne može pokoriti.
I ne mogu prihvatiti drugo do li otkucaje vlastitog srca.
Nije mi potrebno izoštriti razbor istančanim torturama ni njuh da namirišem octenu krv na rukama krvnika, dovoljna je gluha tišina što nagoviješta dugi jauk. Odmah prepoznam opasnost. I okrenem se protiv grubosti i ponižavanja. Zla što se iznenada, nesmiljeno i razorno spušta s neba u mozak, u tijelo, u utrobu. Nepomično čekam. Samo čekam.
No, što će biti? Što reći o neizrecivom što mi se dogodilo? Što proizlazi iz šutnje? Ili tko?
To što se zbilo meni i sve zlo kojem je bio izložen voljeni moj, sveprisutnost naše loše karme.
Razmišljaš da je sve moglo biti drugačije, ali kajanje nema sutra. Ne pripada ti nikakva budućnost. U stvarnosti više nemaš sadašnjosti. U stvarnosti ničeg nema.
Zato odlaziš. Zato odlaziš u svoje samotne misli.
I dok žamore u tvojoj glavi tvoja usta šute, a dok nijemi pogled traži to što ne može naći. – ti si biće kakvo zapravo nisi. Odlaziš sumračnom stazom jednog sna. Tražiš voljenog.
Tražila sam svog voljenog na putu kojim smo išli u jednom ranijem životu, putu koji nas je doveo do raskrsnice gdje su nas surovo razdvojili. Tamo gdje smo nekoć sagradili dom sad je razvalina. I mjesto gdje bi se uvečer sastajali više ne postoji. Sad sam u drugom gradu. Dugo sam tamo. U hotelskoj sam sobi dugo bila sama sve od kad sam pobjegla iz zatočeništva u kom sam rodila dijete koji su mi oduzeli, a da ga nisam dotakla ni znala kog je spola.
Tamo sam dugo čamila, bila mrtva, a nisam mogla umrijeti.
Neprestano samujući dok nisu donijeli ispaćeno tijelo mog voljenog.
U očima mi blistaju suze zbog tužne ljubavi.
Pa dugo provodimo u krevetu samo grleći se bez riječi.
Tisuće sjenki mog voljenog u mom sjećanju igraju u mome srcu uz ritam eha poslijednjih šaljivih riječi koje sam nekoć čula iz njegovih usta.
Pojela sam i njegovu tišinu. Samo je kliznula kroz grlo.
Tamo u onom gradu smo ostali zajedno u vlažnom podrumskom stanu.
Tamo u tom nepoznatom gradu gdje našli smo utočište i konačište.
Tamo gdje se u mojim mislima odvija film običnog života kakav nikada neće biti, kakav ne možemo ostvariti. Tamo gdje prolazim ulicama s tim filmom u glavi u slikama koje se više nikako ne može dogoditi voljeni moj mi govori:
„Ružo moja hrvatska, jednog dana ti ćeš se obogatiti pišući pjesme i tada ćeš biti jako bogata pa će svijet govoriti da sam s tobom radi novca, a čak im neće biti važno što si mlada i lijepa. Svi će reći da nisam s tobom ni zbog mladosti ni ljepote…
Pa ako zatim po čitav dan radim da zaradim onda ćeš mi reći da me nikada nema.
Ako sam čitav dan kod kuće, onda ćeš ti reći da sam lijen i samo smetam dok usisavaš i da nikakve koristi od mene nemaš.
Ako sam miran onda sam ti dosadan jer tebi treba muško koji skoči na svaki tvoj mig.
Ako ne poskočim na svaki tvoj mig onda sam lijeno govno koje samo gleda vlastito dupe i nije ti stalo do tvog srca i potreba.
Ako progovorim dvije mudre riječi još više izludiš jer ne shvaćam kako ti bujaju hormoni.
Ako ti kažem kako si lijepa onda sam jeftini prozirni laskavac iza koga stoje prikriveni motivi.
Ako ti ne kažem da si lijepa onda samo misliš na to što ti ništa ne kažem i rasplačeš se.
Ako se sredim, namirišem kolonjskom kad izlazim onda sigurno imam ljubavnicu.
Ako ne poklanjam pažnju na izgled onda te pred svima sramotim.
Ako sam štedljiv onda sam škrtac.
Ako potrošim onda sam raspikuća.
Ako sam vedar i veseo onda sam neozbiljan i ne razumijem težinu života.
Ako sam turoban i namršten onda te to umara jer je i bez takvog izraza na licu stvar ozbiljna, a netko se ipak treba nasmijati i biti radostan.
Ako hoćeš pomoći u kućnim poslovima samo smetaš kad si trapav i ništa ne učiniš kako treba. Bolje bi bilo da se bavim nekim hobijem.
Ako imaš hobi onda mi je svaka stvar preča nego da ti pomognem po kući. Ako bi te pokušao razumjeti Ružo moja hrvatska onda bi bez sumnje završio u ludnici.“
SMS poruka od mog voljenog:
„Srce gubi funkciju bez tebe.“

Post je objavljen 20.01.2014. u 16:51 sati.