Spominjanje "interesa djece" postalo je u današnje vrijeme, standardni "argument" u gotovo svim raspravama.
Kad god treba nešto zabraniti, ozakoniti, podići paniku, prisiliti da po svaku cijenu bude po nečijim željama ili tek opravdati svoj stav, navode se nekakvi "interesi djece". Često izmišljeni na licu mjesta (tzv. ad hoc) samo za tu svrhu, čak i u situacijama koje se uopće ne tiču djece direktno, ili se djece čak uopće ne tiču.
Tu se zapravo ne radi o nikakvim pravim interesima djece, već samo o pokušajima izbjegavanja i zaobilaženja bilo kakve smislene, logičke i racionalne rasprave, a koja bi u suprotnom vrlo vjerojatno bila izgubljena zbog nedostatka pravih argumenata. To naravno ne znači da onaj tko spominje "interese djece" automatski u pravu, već samo pokazuje da mu je nestalo (pravih) konkretnih argumenata.
Navođenje interesa djece je u većini slučajeva tek pokušaj igranja na ljudske emocije. Naime, roditeljski (majčinski) instinkt je u svojoj osnovi iracionalan prirodni nagon, impuls koji teži zaštiti potomstva, jednako kao i emocije vezane uz njega, te mu je kao takvom teško odoljeti. Štoviše, oni koji se sami ravnaju po takvim impulsima redovito očekuju da će i drugi reagirati na jednak (iracionalni) način, tj, da će popustiti čim se spomenu djeca.
Tako je već postalo standardno u raspravama čuti kako sve živo i neživo na neki (zapravo često vrlo apstraktan ili imaginaran način potencijalno) "ugrožava djecu", a da sve što treba napraviti radi se isključivo "zbog djece"
Tu je naravno već standardna floskula za dodatno dizanje panike "mislite na zdravlje/sigurnost svoje djece" kojom se rado koriste manje-više svi, od državnih institucija, do šarlatana.
Isto tako u medijima je vrlo česta praksa da se neka krizna situacija pokušava prikazati puno gorom nego što jest, na način da se obavezno mora posebno naglašavati ako je između ostalih stradalo i neko dijete (otprilike po sistemu da je "smrt djeteta tragedija, dok je smrt odraslog tek statistika").
Štoviše, u nekim situacijama se "interesi djece" čak koriste i kao metoda skretanja pažnje sa nekih puno važnijih stvari (kao npr. u situaciji kada se, kako bi se skrenula pažnja sa pronevjere, lažno optuži fotoreportere da snimaju djecu u pornografske svrhe).
Tu je naravno več i čitav "arsenal" raznih fraza kojima se, citiranjem "interesa djece" za potrebe demagogije, pokušava fotografiju prikazati kao nešto "opasno" ili "loše", odnosno nešto što "ugrožava djecu"... metode kojima se jako vole koristiti razni dušebrižnici.
I na kraju, tu je naravno onaj famozni ad hominem iz okolnosti da onaj tko nema djecu "nema pravo raspravljati o tim temama". S druge strane, ako je to uvijet za racionalnost, smislenost, logičnost i činjeničnost, onda je možda to čak i bolje...
Post je objavljen 20.01.2014. u 15:52 sati.