Marketing
Zapad...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Zapad...
...“Gospodarstvo stagnira, nezaposlenost raste, a mladi su zatrovani mržnjom. Neki se poigravaju fašizmom, a cijela zemlja je rascijepljena netolerancijom prema onima“koji drukčije misle, žive, mole se, pišu i govore...“-piše o Hrvatskoj britanski „The Economist“.
Jutros sam se probudila s osjećajem krivice. Vidjela sam Zapad. Mnogi na ovim prostorima još uvijek vide samo prošlost. Samo onu koju žele i u koju vjeruju. Otac Ustaša. Dida Ustaša. On još veći Ustaša. Strikanov Otac, partizan. Tko mu hebe Mater. Don Šime kaže; - Sve ih treba potaraciti. Crvenu gamad. Nema oprosta. Bleiburg. Hamburg. Burg. Jazovka...Sve goli „seljak“ da oproste pošteni seljaci.
Iz Muća, Ogorja, sela Kljaci, Prgometa, „Špičkovine“, jah imena...
Ćirilica. Tabela. Macola... Nadgrobne spomen ploče, povaljene. Njihove. Mamu im...To što Bog ostavi iza sebe 10. Zapovjedi, to što novi Papa govori, ništa nije spram riječi s Kaptola, riječi sa seoskog i gradskog oltara, riječi mržnje, ne tolerancije, ne davanja oprosta, ne uvažavanja drugih i drugačijih...
Važno je hebati im Mater. Jer ONI nisu kao MI. Mi smo;- Uber alles!
Karakterne; Pizde. U prijevodu Pičke. Vagine, kako to lipo zvuči, zapadnjački.
Gledam Zapad, onu stranu Jadrana; Veneciju, Rimmini, Loreto, San Marino, Anconu, Ravenu...Ima ljudi. Nekako mi sliče na ove naše s druge obale istog mora. Iste oči. Skoro ista raca. Razlika, kod njih polja obrađena sve do mora, sva trava pokošena i zarolana, salata u rastu, vinogradi sređeni, maslinici obrađeni, stoka na otvorenom...Ruska „ćirilica“ u hotelu, ispred butige. Normalno. U butigama s vinom i parfemima isti ljudi od prije dvadeset godina. Ni auti ispred dućana nisu promijenjeni. Djeca im za pultom naslijedila posao. Kakva skula. Reklo bi se; nema drastičnog pomaka. Tamo kapitalizam ne donosi nagle promjene. Samo kod nas. Jučer goljo, danas u Saboru s privilegiranom mirovinom. A tek mu je pedeseta...
Kod njih ploče sa zvizdom i imenima poginulih partiđana od 43. do 45. govore o „slavnoj“ prošlosti naših susjeda. Kod nas manjak crnog spreja. Manjak čitavih ploča. Ideja nikad. Staviti U s križem na ploču s imenima poginulih partizana je nekako normalno. To je i nepismenima dovoljno da se osjećaju superiorno. Na Zapadu; crnih, žutih, kosookih, koliko hoćeš. Kod nas crnog spreja, žutih traka, iskošenih nadgrobnih ploča koliko hoćeš. Tamo, žive sadašnjost. Ovdje prošlost.
Isto more, dvije obale, a tako različite. Zapad & Istok.
Pamet & glupost, tako blizu, na obalama istog mora. Zapad & Istok...
.
Vrijeme, vreme, vrime je gradnje. Grade se putevi, plinovodi, naftovodi koji zaobilaze Hrvatsku. Normalno.
Post je objavljen 19.01.2014. u 12:17 sati.