3.1.2014
Europa bi trebala učiti na greškama Latinske Amerike - Rafael Correa
Rafael Corera
Ključne tvrdnje Rafaela Corea
"Smjer europske krizne politike po mnogočemu podsjeća na “rješenja” koja su u Latinskoj Americi primjenjivana uslijed dužničke krize 1980-ih. Rezultat je bilo “izgubljeno desetljeće”, desetljeće ekonomske stagnacije i socijalne degradacije diljem potkontinenta. Ekvadorski predsjednik Rafael Correa, po obrazovanju ekonomist, upozorava na cijenu i besperspektivnost takve politike"
...jedini prioritet: obraniti interese kapitala, pa i po rizik guranja cijele regije u dugotrajnu dužničku krizu. Stoga danas zabrinuto promatramo kako Europa kreće istim putem"..."Intenzivno zaduživanje ustvari su promicale, pa čak i nametale, međunarodne financijske organizacije"...vanjski dug regije narastao je sa 223 milijarde dolara u 1980. na čak 443 milijarde 1991. godine! I to ne zbog uzimanja novih kredita, nego zbog refinanciranja i akumulacije kamata"..."međunarodne banke, naravno, svele su uzrok nevolja na problem prezaduženosti država"...Nikada nisu prihvatile odgovornost za vlastitu ulogu u nametanju kredita dodijeljenih na neodgovoran način..."prinudili su velik broj zemalja iz regije da napišu “pisma namjere” koja je diktirao MMF... programi strukturne prilagodbe i stabilizacije nametnuli su zemljama Latinske Amerike uobičajene recepte: proračunske politike štednje, povećanje cijena javnih službi, privatizacije itd..."kao i u cijelom svijetu, počinje se nametati novi model razvoja – neoliberalizam. Vašintonski konsenzus"..,"Udruženi pothvat ideološke marketinške kampanje bez presedana, prerušene u znanstveno istraživanje, i izravnih pritisaka koje su vršili MMF i Svjetska banka, urodio je plodom:...
"s iznenađenjem ustvrđujemo da danas baš ta toliko prosvijetljena Europa u svakom segmentu ponavlja iste pogreške koje je u prošlosti počinila Latinska Amerika"..."Dok kriza trajno pogađa europske narode, i dalje im se nameću recepti koji su propali svuda u svijetu"..."Jer problem nije tehnički, nego politički. Određen je odnosima snaga. Tko upravlja našim društvima? Ljudi ili kapital?"..."riječ je o problemu društvene koordinacije, dakle o ekonomskoj politici potražnje ili kako je god želite nazvati"..."Bombardirani takozvanom ekonomskom znanošću i međunarodnom birokracijom, brojni su građani uvjereni da “alternative nema”. Varaju se"...
S francuskog prevela: Milena Ostojić
Ovim izvadcima ključnih tvrdnji iz članka Rafaela Carea, koji se odnose na period prije nekoliko decenija u Latinskoj Americi gotovo ne treba komentara. Čini se kao da se događaju upravo sada na početku 2014.godine u Evropi. Ali Evropa osamdesetih godina i ranije nije Evropa 2014-e godine. Ona je na neki način postala "transmiter" interesa zapadnih korporacija. Dio te današnje Evrope učestvovao je i dalje sudjeluje u neformalnim za javnost zatvorenim dogovorima o zajedničkim politikama, ne baš dobronamjernim, prema trećim dijelovima svijeta naročito zemljama istočne Evrope s aspiracijama i šire te dominacije SAD na istoku.
Alan Badiye "Ideja komunizma"
Poznati intelektualac Alan Badiye u svojem ogledu, objavljenom na Hrvatskom radiju III program, "Ideja komunizma" također govori Vašintonskom konsenzusu. Kako on to vidi?
Parafraza: "Vašintonskim konsenzusom" o djelovanju institucija i politika tzv."slobodnog zapada" pretvorenim u doktrinu za mijenjanje ostalog svijeta beskrupuloznim interesima multinacionalnog kapitala. Pod geslom tobože slobodnog tržišta, demokracije, slobode i prava čovjeka. Tu doktrinu, koju najbolje ocrtava teza koju je formulirao izvjesni gospodin Dr.Prof. Milton Friedman liberalni ekonomist, "dobitnik" Nobelove nagrade, profesor čikaškog univerziteta i savjetnik različitih uzurpatora vlasti, pučista i diktatora pa i samog Pinočea. Gospodin Fridman kaže:
„Samo kriza, aktualna ili dolazeća, omogućuje stvarne" promjene. Kada takva kriza nastupi, ono što će se desiti ovisi o tome koje su ideje na raspolaganju. Naša je osnovna dužnost razvijati takve ideje i održavati ih u životu dok politički nemoguće ne postane
neizbježno“...
Razvijanje i održavanje takvih ideja u životu dok politički nemoguće postaje neizbježno, vidljivo je i običnom čovjeku i potvrđuje se u praksi. Na to ukazuje članak objavljen u Le Monde diplomatiquea "Veliko podčinjavanje" od Lori Wallach. U njemu se navodi:
Lori Wallach "Veliko podčinjavanje"
..."Zbog skandala s Agencijom za nacionalnu sigurnost u svjetsku javnost procurio je i sadržaj tajnih pregovora oko uspostave Transatlantske zone slobodne trgovine između SAD-a i EU-a. Ako sporazum, koji guraju moćne lobističke organizacije s obiju strana Atlantika, stupi na snagu, označit će efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih financijskih penalizacija za “neposlušne”
..."Zamislite da multinacionalne kompanije pozivaju pred pravdu vlade čija bi politička orijentacija išla u smjeru smanjivanja njihova profita...
...Možete li zamisliti situaciju u kojoj kompanije mogu tražiti (i dobiti!) velikodušnu naknadu ako im je profit smanjen zbog zakona o radu ili zakona o zaštiti okoliša? Iako zvuči nevjerojatno, ovaj scenarij nije ništa novo. Već je jasno naznačen u sklopu projekta Multilateralnog ugovora o ulaganju, koji je 29 zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. godine
...Otkriven u posljednji tren, ovaj je dogovor pokrenuo val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, primoravši tako njegove pokretače da od njega odustanu. No petnaest godina kasnije (upravo ovih dana, nap. A.J.) ponovno se vraća – na velika vrata i u novom ruhu. Ako bi stupio na snagu, taj ugovor bi postojećim privilegijama multinacionalnih kompanija dao snagu zakona i zauvijek vezao ruke vladama. Primjenjvao bi se milom ili silom jer bi njegove stavke mogao promijeniti samo jednoglasni konsenzus svih zemalja potpisnica
...Njime bi se u Europu donijeli oblik i metode azijskog modela, Transpacifičkog sporazuma koji je trenutno na putu usvajanja u dvanaest zemalja, nakon što su ga žestoko promovirali američki poslovni miljei. Ta dva sporazuma, Transatlantski i Transpacifički, tvorili bi ekonomsko carstvo koje može diktirati vlastite uvjete iznad svih državnih granica
...Kako na njega ne bi mogle utjecati političke promjene ili javno mnijenje, svaka zemlja koja bi željela ući u trgovinske odnose sa Sjedinjenim Državama ili Europskom unijom bila bi primorana usvojiti pravila koja vrijede unutar tog zajedničkog tržišta
...Budući da im je cilj rasprodati dijelove javnih službi, pregovori oko Transatlantskog i Transpacifičkog sporazuma odvijaju se iza zatvorenih vrata. Američku delegaciju čini preko šesto konzultanata koje su mandatirale multinacionalne kompanije te imaju neograničen pristup preliminarnim dokumentima i dužnosnicima. Nacrti se neće puštati u javnost. Dane su upute kojima se novinari i građani isključuju iz rasprava – bit će informirani na vrijeme, nakon potpisa zakona, kada bude prekasno za reakciju"
Ogled "Veliko podčinjavanje" od Lori Wallach objavljen u "Le Monde diplomatiquea" upućuje na zaključak da "Vašintonski konsenzus" - jahači apokalipse uspješno idu dalje. Da uspostavljanje Transatlantske zone slobodne trgovine između SAD-a i EU-a znači efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih financijskih penalizacija za “neposlušne” do upotrebe sile.
Marie-Janine Calic: "Povijest Jugoslavije 20.vijek"
Njemačka povjesničarka vještakinja Haškog suda o propaloj državi u knjizi, koja je upravo objavljena u Beogradu “Historija Jugoslavije u 20. vijek” navodi:..."JUGOSLAVIJA JE BILA SIMBOL PAMETI I HUMANIZMA, IDEAL PROSVJETITELJA"
No, autorica ne vidi neki posebni razlog za optimizam: regija - kako se danas politički korektno naziva...
Noam Chomsky: "Veliki intervju"
"Iskustva samoupravnog socijalizma, kakav je nekada postojao u Jugoslaviji, sada su putokaz radnicima u SAD-u, Španjolskoj, Argentini i drugdje".
Noam Chomsky, američki lingvist, filozof, povjesničar i politički aktivist, poznat po svom kritičkom stavu prema američkoj vanjskoj politici i modernom kapitalizmu, za Glas Rusije dao je intervju u kome je između ostalog naveo da put..."vidi u povijesnim iskustvima Istočne Europe, s posebnim naglaskom na jugoslavenski samoupravni socijalizam"..."Uzmite primjer socijalističko samoupravljanje u Jugoslaviji"..."Thomasa Fergusona, sa Sveučilišta u Massachusettsu. Njegova studija je pokazala gotovo linearan odnos između količine novca uloženog u kampanju i izborne pobjede, koja je praktično kupljena"...
Ako su ovi članci i njihovi prevodi vjerodostojni, što to pokazuje?
Njihova vjerodostojnost nije demantirana a političko ekonomska praksa ih gotovo doslovno potvrđuje. Moglo bi se reći da se potvrđuju teoretska dostignuća klasika marksizma. Takva predviđanja dali su i Jugoslavenski marksistički teoretičari. Oni su u praksi, uvodeći radničko i društveno samoupravljanje ukazali na mogući put rješenja za mnoga pitanja koja se danas postavljaju zavisno od uvjeta društvene razvijenosti svake zemlje.
Činjenice opisane u ovim radovima upućuju na zaključak da "Vašintonski konsenzus-Jahači apokalipse uspješno idu dalje. Osim što su krize smišljene ili malo domišljene tvorevine ljudi u vrhovima multinacionalnih korporacija i njihovih političkih, znanstvenih, kulturnih i propagandnih derivata, one su destruktivne. Pokazuju da liberalni kapitalizam niti ekonomski nije sposoban zadovoljiti potrebe modernog društva. Evidentna restriktivnost kapitala u odnosu prema društvu, proizvodnji čovjeka i prirodi "sječe granu na kojoj stoji" a od masa osiromašenih, nezaposlenih, i od bilo kakvog političkog odlučivanja otuđenih građana čini "vlastitog grobara".
Ovladavanjem kapitala državom ostvaruje se njezino odumiranje i otvaraju nove perspektive nesmiljenoj eksploataciji svijeta ljudi i prirode.
Mnogobrojni apologeti toga udruženog liberalnog kapitala uporno odbacuju tezu o postojanje teorije zavjere i ako se prisvajanjem političke vlasti od suverenosti građana i tajnim dogovaranjem moćnih i tajnih udruga i pojedinaca to potvrđuje.
S obzirom da raspolažu s moćnim tehnološkim sredstvima razaranja za rješavanje i silom interesnih proturječnosti pred progresivni svijet se postavljaju još veći izazovi. Kako prevladati regresiju društvenih razvoja sa što manje teških i mogućih katastrofalnih posljedica za čovječanstvo i prirodu.
Da bi se društveni procesi usmjerili na napuštanje uskogrudne i neprirodne profitne filozofije pred progresivnim svijetom stoji osposobljavanje za savlađivanje otpora ogromne snage konzervativne konglomeracije kapitala i njegovih derivata u kulturi, znanosti, javnim ustanovama državnim aparatom.
Dali je Hrvatska devedesetih godina u sastavu SFRJ propustila biti uzor porobljenom svijetu o putu razvoja istinske slobode čovjeka i istinske demokracije i ekonomskog razvoja i to ne na stanju kakvo je bilo tada nego kako bi moglo biti u budućnosti? Hrvatskoj i njezinom izmrvljenom okolišu danas ne preostaje ništa drugo nego da političke namjesničke elite, kao dužničko roblje pognute glave izvršavaju naloge svjetskih gospodara kapitala. Da mu služe, da ga slave i hvale kako bi zadržali položaj pastira svoga naroda a za njegovo propadanje pokazivali na više sile ili Božju volju.
Na strani kapitala naći će se moćne konzervativne snage, kapital sa svojim resursima, njegovi opslužitelji, vjerske institucije i njegova nadgradnja. Promjene u neko dostojnije društvo teško će se ostvarivati bez odgovarajuće pripreme.
A.J.
Post je objavljen 12.01.2014. u 14:48 sati.