Marketing
Neistraženi zapad II
Prvo da riješimo zašto je ovo reportaža pod nazivom Neistraženi zapad II., a prvog dijela još nije niti bilo (a možda niti neće biti) To je zato da bi radoznalci imali nešto u vezi čega će biti radoznali. Eto tako, to smo riješili, a sad idemo dalje.
Prva postaja na putu je baš jedan od onih zatajnih sakralnih objekata kakve sam spominjao neki dan u komentaru kod kolege blogera Geomira koji je nedavno obilazio neka komercijaln(ij)a zagorska prošteništa.
Napuštena kuća na kraju planinskog zaselka. Pogodna za preuređenje u ilegalnu destileriju tj. pecaru rakije.
Okružena šljivicima i vinogradima tzv. direktno rodećih sorti ;-)
Južina je teška, pritišće, ubija poletnost.
Kolega nasred livade opet pronalazi odbačene srneće rogove! Ne mogu vjerovati da ih je opet našao. Opet zato jer ih često uspijeva pronaći, mislim da ima doma više srnećih rogova negoli neki lovci!
Ako se slučajno javi u komentarima nadam se da će nam otkriti koliko točno ih je pronašao te tajnu uspješnog pronalaska te vrlo interesantne „trofeje“.
Teškom mukom izvlačimo se iz vinograda i dospijevamo u šumu na najistočniju stijenu grebena Košenine. Tu ispitujemo pojavnost špilja koje bi mogle poslužiti bilo kao bivak u slučaju vremenske nepogode, bilo jednostavno kao hermitnjak.
Špilje ne nalazimo, ali ovdje uspijevam skloniti glavu pod izbočenu policu stijene. Da sam za glavu kraći, tu bi se lijepo mogao skloniti od kiše.
Kolega inače iskusan speleolog i alpinist u ovoj prilici se valjda ponesen entuzijazmom nesmotreno popeo do pozicije s koje se više nije mogao sigurno spustiti. Pa onda standardno dozivanje pa daj dojdi pomoći, pa daj mi zaveži štrik da se objesim, njanjanjanja kmeekmee … na kraju se ipak nekako uspio spustiti… ha ne može se baš uvijek svakome hitati u pomoć, ne? Ponekad treba sjesti na panj, odahnuti, pojesti jabuku i promatrati kako se stvari rješavaju prirodno same od sebe... prirodna selekcija- darvinizam :-)
Desetak metara unutar krapinsko-zagorske županije nekakva tabla na kojoj piše Lepoglava, propagira se turizam u Lepoglavi, provokacija par excellence!
Ovaj dio planine preplavljen je tablama „Marijanskog hodočasničkog puta“. Moguće da su zaista nekad hodočasnici iz sjevernih krajeva tuda skraćivali putovanje preko Ivanščice napredujući ka Mariji Bistrici ili drugim prošteništima. Mislim da nije zato trebalo kod svakog drugog grma postavljati te table. Tu gdje prolaze većinom samo krivolovci i drvokradice, siguran sam da njih jako zanimaju nekadašnje proštenjarske rute. Osobito ove drvene ploče koje će za par godina istrunuti… ali nema veze valjda bude EU velikodušno dala
opet za nove.
Možda i ne, koliko sam shvatio radi se o „predpristupnoj pomoći“?!
Lunjamo sjevernim zaleđem stjenovitog grebena Košenina i polako se okrećemo na sjever. Puščani hitac vrlo blizu na zapadu nas upozorava na prisutnost drugačije vrste "proštenjara“. Hitac je popraćen i cviležom lovačkog psa. Možda ga je kljovama rasporio razjareni ranjeni vepar? Da ne upadnemo u neku gužvu odlazimo u sigurnost s druge strane grebena i počinjemo jaki spust na lepoglavsku stranu.
Sasvim neplanirano pronalazimo povijesni spomenik velike važnosti.
Dakle vodovod sagrađen 1903. za Franc-Jozefa, za banovanja preuzv. gosp. grofa Khuena Hedervary-a… itd.
Dalje dio puta napredujemo šumskim makadamom
Na vlastiti zahtjev, identitet misterijskog čovjeka je dodatno zamućen na ovoj ionako mutnoj slici. Kontemplira na temu velikosti stabla i malosti ljudskoga života… A možda pak kalkulira kako bi stablo najbrže sasjekao motornom pilom, iscijepao i grijao se kraj kamina, vrag će ga znati, takav je on. Nisam ja baš bez razloga opušteno promatrao ono dok je prije zapeo na stijeni… svakom prema zaslugama ;-)
Nadalje stižemo do vodovodne kućice okoliš koje je uređen kao izletište.
Sve prigodno blagdanski uređeno.
Dječje slike polijepljene ispod prozora
Odmorilište.Tu se odmara životinja koja izgleda kao jelen s pačjim kljunom.
Još jedan izvorčić. Ovaj dio planine je baš jako vodonosan :-)
Na kraju nalazimo i konačni cilj ove južinske i oblačne šetnje šumom- špiljski objekt Bračkova pećina.
Unutra nije prostrano. Stoga u svrhu preuređenja ovog objekta u hermitnjak, vanjski zid bi trebalo dodatno izvesti recimo od home made cigle od nepečene gline da se dobije zaštita od izvanjskih utjecaja. Voda žubori u potočiću nešto niže, drva za ogrjev ima.
…i svaka osamljena špilja sa ogrjevom i vodom dostupnima u blizini pogodno je mjesto za meditaciju i za podizanje Stijega Devocije.
(- nenagradno pitanje- tko se sjeća čija je uputa ovo i kome je upućena?)
Ipak mislim da mjesto nije baš najpogodnije jer odmah tu pored prolazi planinarska stazica i sve je puno dokaza o ljudskoj rekreativnoj prisutnosti u ovom dijelu planine. To nije niti čudno. Lepoglavska sela su tu dolje nedaleko i krovovi se već naziru kroz gole krošnje stabala.
Za vrijeme ručka jedan daždevnjak je dosta uporno pokušavao ući u ruksak. Da se domogne jabuke… ne znam zašto kad nema zube.
Kad sam maknuo ruksak daždevnjak je pokušao samoubojstvo bacivši se s ruba kamena.
A što je pak to, leteći derviš?
Ne, to sam ja u proturadijacijskoj kabanici, koja najčešće u planini služi kao prostirka za sjedenje.
Na stjenovitoj zaravni odmah iznad špilje čak nas spreman improvizirani roštilj, ražanj je spreman ali zec je još u šumi.
Dolazimo do dijela planine u kojem lepoglavski zatvor drži svoj „izdvojeni pogon“ nazovimo to tako. Ovim putem stiže se u njihovu planinsku postaju.
Mi krećemo u drugom smjeru i prolazimo pored napuštene i sasvim derutne planinarske kolibe. U smjeru napuštenog lepoglavskog kamenoloma.
Dolazak u napušteni kamenolom Vudelje.
Nastavak (ali koji- I ili III?) slijedi s vremenom, ali ne odmah nakon :-P
Post je objavljen 12.01.2014. u 14:57 sati.