10.siječnja
SV. AGATON
Papa Agaton stoji kao svijetao lik na početku naše povijesti koja počinje pokrštenjem našega naroda. Kao papa na čelu Crkve stajao je od godine 678. do 681., kratko doduše razdoblje, ali za nas Hrvate od najveće važnosti. Papa Agaton, podrijetlom Sicilijanac, održao je u Rimu o Uskrsu 680. god. crkveni sabor s kojega je poslao poslanicu caru Konstantinu IV. u Carigrad. Uz papu poslanicu je potpisalo svih 125 prisutnih biskupa, među kojima i biskup iz Istre, dok s ostalog hrvatskog područja nema potpisnika.
U papinom pismu među inim piše: "...Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti..." Naši povjesničari Marković, Sakač i naročito Mandić utvrđuju da se iz tog papinog pisma vidi da su god. 680. među nekim slavenskim narodom radili biskupi i da je taj narod još prije te godine već primio kršćanstvo.
Povezanost Hrvata sa sv. Petrom, prvim papom, već na počecima naše povijesti, pa ugovor s papom Agatonom valjda je razlog da su Hrvati kroz svu svoju povijest ostali vjerni papinstvu i Rimu, otklonivši uvijek odlučno napast bilo raskola bilo krivovjerja. I to je, sigurno, bila velika milost našem narodnom biću koja bi morala biti sveta obveza i za budućnost.
(u cijelosti preneseno sa sveci.net. bez njihovog dopuštenja)
Jedino što bih dodao je da bi bilo dobro kad bi nas neki novi Agaton ponovo malo "pokrstio".
11.siječnja
SVETI TEODOZIJE (424-529)
Rodio su u Kapadociji (Turska)
Kao mladić zaputio se u Jerzalem, odakle je nakanio pridružiti se nekom pustinjačkom redu. Na putu je sreo sv.Simeona Stilita koji ga je pozdravio: "Zdravo bio Teodozije, Božji čovječe", ovaj se šokirao odkud Simeon zna njegovo ime, ali se ispostavilo da je Simeon sjajno prorekao "sjajnu karijeru"
Teodozije je osnovao znameniti samostan u pustinji Ginda uz Mrtvo more, u kojem je boravilo stotinjak eremita različitih narodnost (Grci,Armenci,Arapi...)i. Uživao je veliki ugled te ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica diljem Palestine.
Bio je i suvremenik bizantskog cara Anastazija, koji se priklonio na stranu krivovjeraca, koji su nijekali da su u Kristu dvije naravi, te je od uglednog Teodozija tražio da se prikloni toj struji, što je Teodozije odbio, a za nagradu ga je Anastazije spremio u "Haag" na 10 godina, što je Teodoziju bila sitnica jer je poživio 105 godiana u strogoj pokori i postu.
12. siječnja
SVETI ARKADIJE
Sv. Arkadije je živio u III. stoljeću kao jedan od najuglednijih građana grada Cezareje u Mauretaniji za vladavine cara Valerijana, velikoga progonitelja kršćana. Arkadije je bio revan kršćanin koji je svoje kršćanstvo shvaćao posve ozbiljno. Kad je car Valerijan godine 253. izdao protiv kršćana svoje prve progoniteljske dekrete, Arkadije se povukao u samoću da se razmišljanjem, molitvom, jačanjem volje i pokorom pripremi za eventualno mučeništvo. Znao je dobro da je čovjek od naravi i prepušten sam sebi veoma slab i zato je tražio snage od onoga koji je jedini može dati.
Svoje imanje i svoja dobra dao je na upravu povjerljivom prijatelju. Kad su mjesne vlasti primijetile da ga nema kod propisanih žrtava bogovima, poslale su vojnike u njegovu kuću da ga dovedu na žrtvovanje. Kako ga nisu našli, uhvatiše umjesto njega upravitelja njegovih dobara. Ta je vijest doprla i do Arkadija. On se odmah vrati iz osame, prijavi sucu, tako da njegov prijatelj ne mora trpjeti umjesto njega. Rekao je sucu: "Ako moj prijatelj leži u zatvoru umjesto mene, molim te, otpusti ga jer on je nevin!
Ovdje sam dobrovoljno i spreman sam položiti račun." Sudac se obradovao zbog tolike plemenitosti srca pa mu je odvratio: "Ako se sada odlučiš da žrtvuješ bogovima, oprostit ću ti tvoj bijeg." Arkadije odgovori odlučno i neustrašivo: "Što? Zar misliš da će Božji sluga iz straha da ne bi izgubio ovaj bijedni život prestrašiti se i počiniti idolopoklonstvo?" Sucu se tako jasna riječ učini kao prekršaj protiv cara i države, koji se moraju poštivati kao kakva božanstva, pa zapovjedi da Arkadiju odsijecaju ud za udom. I odmah ga pograbiše krvnici da na njemu izvedu tu okrutnu i nečovječnu presudu.
U srcu je molio snagu od Gospodina da ostane vjeran do konca. I krvnici su slušali kako govori sam sebi: "Sretni udovi, sad ste mi tek postali pravo dragi i dragocjeni, je odsada doista pripadate Bogu budući da ste mu prineseni za žrtvu!" Posljednjim silama obratio se i sakupljenom narodu: "Vi, gledatelji ovoga krvavog prizora, znajte da su sve muke malene za onoga čiji je pogled upravljen na vječnu krunu!" Nakon tih riječi sveti je i neustrašivi mučenik preminuo. Njegova smrt bila je i njegova pobjeda. Strahovita progonstva kojima je Crkva bila izložena kroz prva tri stoljeća svoje povijesti bila su za nju i izvorom velikoga blagoslova.
Post je objavljen 12.01.2014. u 10:00 sati.