Ne volim "svece". Lažne svece. Čovjek koji je uvijek ljubazan, koji nikad neće povisiti glas na tebe, koji će ti se ispričati, posut se pepelom, poniziti se, ali neće promijeniti svoje ponašanje, jer on zapravo smatra da postupa ispravno. Čovjek koji se čvrsto drži ograde, ne dovodi sebe u napast, izbjegava i najmanju sitnicu koja bi mogla uznemiriti površinu njegovog jezera. On se ne svađa, on ne psuje, on će kad ti pukneš jer te nervira njegova dobrota, osmjehnut se i reć - oprosti mi.
To je čovjek koji zimi sjedi doma uz toplu vatru, zadovoljan sam sa sobom, ništa ne riskira, i drži se kao da je moralno uzvišeniji od onog koji je izašao u mečavu znajući da će se smrznuti, znajući da će mu cipele promoćiti, da će opsovati kad padne na poledici, ali će očistiti snijeg pred svojim vratima.
Amorfna, bezlična, ni topla ni hladna bića. Strah me osobe koja mi nikad nije rekla niti jednu ružnu riječ, koja nikad nije pukla. Strah me osobe "bez grijeha".
Nije isto kad se djevojka koja nema dečka zavjetuje na djevičanstvo do braka, ili kad to napravi djevojka koja ima dečka. Ova prva ništa ne riskira, a puna je moralnog ponosa. Ova druga se podvrće osudi drugih, potencijalnom gubitku dečka, konstantnoj napasti, borbi same sa sobom, i procjenjivanju da li je donijela dobru odluku, potencijalnoj promjeni odluke, podlijeganju napasti, ponovnom donošenju odluke.
Biti odgovoran prema sebi i drugima nekad znači reć govnu govno. Ponekad znači napraviti govno i stat iza svojeg govna, reć - znam da sam napravio sranje, ali stojim iza tog sranja jer je u ovim okolnostima to bilo ispravno i potrebno, ili je bilo jedino što sam znao.
Da bi se kola izvukla iz blata, kotači se moraju uprljati. Kola čiji su kotači uvijek čisti, nisu se ni makla iz staje. Je... život pod staklenim zvonom! Živjelo blato i nadilaženje istog!
Post je objavljen 07.01.2014. u 20:44 sati.