Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sveoradnompravu

Marketing

Prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca

U današnjem gospodarskom i poslovnom okruženju sa stalnim potrebama prilagođavanja poduzetnika novim uvjetima i zahtjevima tržišta, izuzetno je značajno osigurati kontinuitet radnog odnosa radnika i sačuvati prava radnika utvrđena ugovorom o radu, osobito u slučajevima kada se stalnim promjenama uvjeta poslovanja, pravnim poslovima prenošenja poduzeća na drugog poslodavca i sl. takve obveze nastoje osujetiti. Institut prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca, utvrđen člankom 133. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, u daljnjem tekstu: Zakon), koji regulira navedena prava radnika u potpunosti je usklađen sa europskom pravnom stečevinom, konkretnije sa Direktivom Vijeća EU broj 2001/23/EC od 12.ožujka 2001.godine o približavanju prava država članica u vezi sa zaštitom prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća, tvrtki ili dijelova poduzeća ili tvrtki (u daljnjem tekstu: Direktiva) zbog čega se sigurnošću može reći da se odredba članka 133. Zakona ne razlikuje značajno od odredbi zakona drugih članica EU koji reguliraju ovu materiju.
Navedena odredba članka 133. Zakona propisuje da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili u dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.
Iz ovakve prilično široke formulacije, mogu se nazrijeti određene pretpostavke koje definiraju potrebu i obvezu prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca:
1. postojanje statusne promjene ili pravnog posla;
2. statusnom promjenom ili pravnim poslom mora se na novog poslodavca prenijeti poduzeće ili dio poduzeća, odnosno gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti;
3. preneseno poduzeće ili dio poduzeća, odnosno gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti mora nakon prenošenja zadržati svoju gospodarsku cjelovitost;
4. radnici čiji se ugovori o radu prenose moraju biti u radnom odnosu u poduzeću ili dijelu poduzeća koji se prenosi, odnosno biti vezani uz obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.
Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, što drugim riječima znači da izostankom neke od navedenih pretpostavki ne dolazi do prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca. Statusna promjena znači prestanak postojanja jednog poslovnog subjekta (pravne osobe, fizičke osobe kao nositelja poduzeća, trgovca pojedinca ili obrtnika) odnosno stupanje na njegovo mjesto drugog poslovnog subjekta do čega može doći spajanjem, pripajanjem i podjelom poduzeća odnosno nasljeđivanjem dok su najčešći pravni poslovi koji dovode do prijenosa ugovora o radu kupoprodaja, najam odnosno zakup. Potrebno je ipak naglasiti da svi navedeni pravni poslovi ne dovode nužno do zakonske obveze prijenosa ugovora o radu pa tako primjerice ne dolazi do prijenosa ugovora o radu ako novi poslodavac kupuje od prijašnjeg poslodavca samo imovinu (strojeve) bez obveze nastavka djelatnosti, kod promjene vlasničkog udjela odnosno stjecanja udjela u trgovačkom društvu i sl.
Prema postojećoj bogatoj europskoj praksi (npr. Odluka Europskog suda, predmet Spijkers, C-24/85.), kod prijenosa poduzeća djelatnost zadržava svoj identitet, pri čemu aktivnost kojom se bavilo prethodno poduzeće mora biti de facto nastavljena ili preuzeta od novog poslodavca, s istim ili sličnim aktivnostima. U tom smislu potrebno je utvrditi jesu li ili nisu prenesena materijalna sredstva kao zgrade i pokretna imovina, vrijednost nematerijalnih sredstava, vrijeme prijenosa, jeli preuzeta većina radnika od strane novog poslodavca, jesu li preneseni kupci, kao i stupanj sličnosti između aktivnosti prije i poslije prijenosa. Svrha čitavog postupka je da se osigura kontinuitet radnih odnosa neovisno o bilo kakvoj promjeni vlasništva.
U kontekstu navedenog, člankom 133. Zakona određeno je da radnik čiji je ugovor prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koje je stekao do dana prenošenja ugovora kao i da novi poslodavac preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu iz čega proizlazi da ova odredba Zakona omogućava zaštitu radnika i kontinuitet prava iz radnog odnosa (u svezi s pravom na obračun plaće, izračun otpremnine, otkaznih rokova, jubilarnih nagrada i dr.) pa se takvom prijenosu, bez obzira na postojanje stvarnih objektivnih ili subjektivnih pojedinačnih razloga, radnik ne može protiviti. Iznimka od pravila priznavanja kontinuiteta prava iz radnog odnosa propisana je u slučaju stečaja ili postupka sanacije kada se prava koja se prenose na novog poslodavca mogu umanjiti, ali samo u skladu s posebnim propisom, sklopljenim kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca.
Zaštita prava radnika pri prijenosu ugovora o radu zajamčena je i u odnosu na odredbe prethodno sklopljenog kolektivnog ugovora koje se i nakon prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca nastavljaju primjenjivati do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana.
Prema odredbama citirane Direktive, prenošenje poduzeća ili dijela poduzeća odnosno gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ne predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, što drugim riječima znači da prijašnji, ali i novi poslodavac ne smiju otkazati ugovor o radu za koji su ispunjeni svi uvjeti prijenosa. Međutim i takva zabrana ne smije biti apsolutna i neograničena pa bi novi poslodavac u slučaju značajnih poremećaja i promjena na tržištu djelatnosti, odnosno promjene sposobnosti ili zdravstvenog stanja radnika mogao naknadno donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i osobno uvjetovanom otkazu, naravno uz priznanje svih prava vezanih uz kontinuitet radnog odnosa ostvarenog kod prijašnjeg i sadašnjeg poslodavca (otpremnina, otkazni rok, jubilarna nagrada i sl.)
Poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti dužan je novog poslodavca potpuno i istinito pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. Prijašnji poslodavac može to učiniti npr. dostavom svih ugovora o radu ili spiska radnika u kojemu su navedeni podaci mjerodavni za obračun plaća i drugih materijalnih prava iz radnog odnosa (dosadašnji staž, godine života, naziv radnog mjesta, broj dana godišnjeg odmora i sl.), dostavom važećeg kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu. Propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose, odnosno da ga potpuno i istinito izvijesti o tim pravima, ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, ali time prijašnji poslodavac čini jedan od najtežih prekršaja sankcioniran novčanom kaznom u iznosu od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn za pravnu osobu, odnosno 7.000,00 kn do 10.000,00 kn za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe.
Poslodavac je dužan o činjenici prijenosa poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, prije dana prijenosa pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su takvim prijenosom obuhvaćeni, a propust poslodavca da to učini sankcioniran je naprijed navedenim novčanim kaznama. U toj obavijesti obavezno se navode podaci o: a) danu prenošenja ugovora; b) razlozima prenošenja ugovora o radu; c) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika i d) mjerama u svezi s radnicima čiji se ugovori prenose.
Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno i koje je zadržalo svoju samostalnost formirano radničko vijeće, ono nastavlja sa radom i kod novog poslodavca, ali najduže do isteka mandata na koje je izabrano. Ukoliko poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnosti ili njezin dio ne zadržava prijenosom samostalnost (npr. zbog spajanja ili pripajanja novom poslodavcu), radnici čiji se ugovori o radu prenose zadržavaju pravo na zastupljenost sve dok se ne stvore uvjeti za izbor novog radničkog vijeća, odnosno do isteka mandata njihovog dotadašnjeg predstavnika. Zastupljenost radnika u tom slučaju može se osigurati povećanjem broja članova radničkog vijeća kod poslodavca odnosno određivanjem člana/članova radničkog vijeća novog poslodavca koji će zastupati interese radnika čiji su ugovori o radu preneseni i sl.
Zaštita radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca osigurana je i primjenom važećeg kolektivnog ugovora koji se na njih primjenjivao tijekom radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca, do sklapanja novog kolektivnog ugovora, ali ne dulje od godinu dana. Nastavno navedenom novi poslodavac nakon prenošenja ugovora o radu, odgovara solidarno sa prijašnjim poslodavcem za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti (npr. ukoliko prijašnji poslodavac nije isplatio sve plaće radnicima, jubilarne nagrade, solidarne pomoći i druga materijalna prava nastala do dana prenošenja ugovora, radnici čiji su ugovori o radu preneseni moći će ta prava i sudski potraživati od prijašnjeg poslodavca ili od novog poslodavca). S druge strane osobu (pravnu i fizičku) koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti li dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni sud će na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje obveza i u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom (npr. kod ulaganja poduzeća ili dijela poduzeća u osnivanje novog društva).



Post je objavljen 05.01.2014. u 13:34 sati.