Marketing
VJERA - U ekonomskoj KRIZI; (don Jozo Mužić; propovijed, Međugorje 4.1.2014)
On piše nakon drugih evanđelista i već donosi teološko razmišljanje...
Vidimo kako se spaja Nebo sa zemljom.
Ova Riječ, odnosi se na Drugu božansku osobu, na Isusa Krista.
To je vrhunac ljudske povijesti, vrhunac Povijesti spasenja, vrhunac Božje ljubavi prema nama.
U tom spoju Neba i zemlje ljudi su sa svoje strane dali svoj doprinos.
Bog je cijelo čovječanstvo pripremao na dolazak Mesije, šaljući svoje proroke...
A i grijeh je napredovao.
Ljudi su upadali sve više u zlo, ... to je bila jedna vjerska involucija, ne evolucija.
Od života svetosti počeli su živjeti na razini ispod ljudskog dostojanstva.
Bog nije odustajao od čovjeka. Pripremao je ljude na dolazak svog Sina.
Isprepleće se dobro i zlo. I u prvom i u drugom (i u dobru i u zlu) Bog vodi stvari svom naumu.
Kad se dogodilo Isusovo utjelovljenje više ništa nije bilo kao prije, kao do tada.
Pobijeđena je smrt.
Čovjek može živjeti u posvetnoj milosti; on daje svoje zalaganje, a Bog svojim djelovanjem daje ono što nedostaje, ... i daje mu preko toga- više od toga.
Ivan Krstitelj je Isusov preteča, a Ivan je Isusov učenik.
Vidimo tu dva načina djelovanja: IVAN je položio svoj život svjedočeći Istinu.
ISUS je u prvi plan stavio Božju ljubav, ali nije bio manje oštar – prema farizejima, licemjerima i moćnicima svog vremena.
To su dva različita pristupa da se u svako ljudsko srce može usaditi Božja milost.
U toj različitosti su donijeli puninu.
Isus nije trebao doprinos čovjeka, no vidjeli smo da to želi, pa se okružio apostolima, osnovao je Crkvu... Poslužio se Ivanom Kristiteljem, a može i nama...
Božja milost djeluje i danas.
Mi ne možemo samo govorit kako ništa ne možemo sa svoje strane učiniti, da je sve uzaludno, ... mogli bi kukat od jutra do mraka. Ljudi gube nadu jer je oslabila vjera. I prije 60 godina je bilo teško, bilo je i teže nego danas. Hrana se djelila na točkice; ljudi su gladovali, ali su u vjeri bili jači. Nije tu bilo ni depresija niti antidepresiva. Pjevali su na poljima i imali su svakodnevnu obiteljsku molitvu, a toga danas nemamo. Naša kriza nije gora ali smo se mi promijenili. Udaljili smo se od Boga. Vjera više nije glavni pokretač nego ljudske sigurnosti, materijalna dobra. To je ispunilo naše srce.
Danas je teže ljudima vratiti nadu ako misle da se mogu osigurati. A gdje je onda mogućnost da Bog djeluje? Ne vjeruje se u Božju Providnost. I sklapanje brakova se odgađa ..., Stalno se trudimo da stečemo više, pa oko školovanja (već se govori o doživotnom školovanju), onda se trudimo oko posla, pa oko stana, ... I kad ćemo onda već počet živit?
I krizu možemo pretvorit u prednost. Bez obzira što je ekonomska kriza to može biti prilika da počemo funkcionirati kao vjernici, stvarno i praktično živjeti od vjere. Većina vjernika su u praksi bezbožnici i ateisti, žive za vrijednosti ovoga svijeta...
Tu postoji i šansa da to preokrenemo. Pustimo da Bog djeluje u ekonomskoj teškoći i tegobi.
Da se naš Gospodin bojao krize ne bi se rodio u štali, a mi bismo ga možda još čekali.
Ne treba se bojat umrijeti, nego živjeti treba – hrabro i radosno, na temelju pouzdanja u Boga.
To omogućuje da i mi možemo pisati Povijest spasenja, da možemo biti kvasac i činiti da cijelo tijesto ukvasa.
Neka nam Ivan Krstitelj potakne da na prvo mjesto u svom životu stavimo Boga
i da on stvarno bude naš jedini Bog!
Post je objavljen 05.01.2014. u 09:25 sati.