Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gratakaza

Marketing

NITKO NIJE SAVRŠEN...

Taman san zamisila tisto za orahnjaču kad mi je zabrenča telefon.
Eeej, di si…pita moja prija ka i obično.
Taman san zinila replicirat ka i uvik: A jbt di ću bit kad me zoveš na kućni - kad me je dramska napetost u njenom glasu brenzala.
-Jesi doma, ja bi sad došla kod tebe…stvar je ozbiljna, bil me mogla udomit na par dana?
Namah me je prisiklo i nisan je niti stigla upitat da šta jon se dogodilo, kad je ona nastavila šapjat u slušalicu: -Evo me za pet minuta kod tebe, sve ću ti objasnit- i po običaju je poklopila slušalicu prije nego li san i rič izustila.
Skroz me je snervala i već mi je pet najcrnjih scenarija prošlo kroz glavu.Onda san zaključila da najbolje da nastavin radit orahnjaču koja će se vjerojatno i ispeć dok ona dođe za 'svojih' pet minuta.
Razvaljala san tisto lazanjuron i taman pošla stavit nadjev, kad san sinjala da mi je kvasac krenija o svom poslu priko čikare, po stolu.
Nisan bila sigurna kakva bi bila bezkvasna orahnjača, pa san razmisila tisto i dodala zaboravljeni kvasac naknadno.
Računam, svi dobri sastojci su unutra,valjda će nešto ispast.
Za svaki slučaj san odlučila napravit i bajaderu, da bar nešto sigurno uspije.
Sve sam zamisila i taman tila razmeljat po škrovadi, kad san ubrala da nisam dodala 8 rebaraca čokolade u drugi dil smjese.Uvik sebi govorin da kad nešto pođe naopako, triba stat il' odustat, al' avaj, ja nisan takav tip.
Čokoladu koju san mislila prelit ka glazuru dodala sam u smjesu.
Malo je bilo mljecavo, al bajadera se more jest i žličicon, pa šta sad…
Mislila san se da koji bi kolač još mogla napravit, kad mi je udrilo zvonit i lupat na vrata.
-Aj otvaraj, ebate ja san, aj brže…
Sekundarno san otvorila vrata, kad ono prija s kuferon, putnom boršom i par kesa u rukama.
Projurila je kraj mene,obaturnila me ramenom, pričepila kerušu kuferom i bacila se na kauč.
Naravski da ništa nisan tribala pitat, jer je ona počela sama govorit.
-A jbt, ma znaš ti šta mi se dogodilo? Znaš ti onu moju našćapljenu susidu s petog kata? Ma u stvari, nije ni bitno jel je znaš…
Šoma, nikidan ja u liftu, a ona i njen muž ulaze i nose jelku od tri metra.Naravski, da nisu mogli imat manju, snobovi,da bi li snobovi.Jedva je ugurali u lift.
A ja ti nisan mogla izdržat, jerbo znan kakvi su muktaši i škrtičine pa san ih priupitala da al oni više ne slave Božić.Ka ono, tek sad prid novu godinu donose jelku.I da su je sigurno negdi našli za male pare, ilitiga za đabe.
Ma isto mi je zeru bilo čudno šta oni s jelkon idu doli, a ne gori, al brži jezik od pameti…
-Ma kakvi- moja će ti susidica -slavili smo mi Božić, al za novogodišnji doček idemo u Austriju i ostat ćemo na skijanju desetak dana. Pa,evo nosimo bacit jelku jer će se osušit dok se vratimo doma, a gospođa Katica šta nam čisti po kući je išla u posjet rodbini, pa tako…
I onda me još nako milo upita da di ću ja za novu i jel idem i ja negdi na skijanje.Al, ako ću bit doma ka i svake godine, bil im mogla koji put zalit cviće, da će mi ostavit ključ.
Aaa, a meni je namah pa mrak na oči, pa san rekla da iden i ja u Švarcvald za novu, i da ću ostat svega sedan dana, jer mi frajer ne može ostavit firmu bez nadzora na duže vrime,a sređuju i neke godišnje obračune i revizije,al da mi je reka da će mi to nadoknadit za koji misec, pa da ćemo ić za Valentinovo na Bali 15 dana.
E onda je začepila, jer nju muž nikad nigdi ne vodi za Valentinovo.
I eto, to ti je to…
Meni je to bila zbunjoza skroz-naskroz i ništa je nisan kontala,osin da je niko ne gonja i ne priti smrću.
-Asti tebe, ti baš ništa ne razumiš, nastavila mi je prija objašnjavat jer san ja samo mavala glavon livo-desno, rukama gori-doli i otvarala-zatvarala usta.
-A jbt, sad kad san jon rekla da neću ni ja bit doma za Novu, morala san i ja poć bacit svoj borić. Bila san u čeki na ponistrici cili dan i kad san vidila da se njih dvoje vraćaju doma, ja lipo hopa, uzmen svoj borić i s njim kraj kontejnera.
Eee, i tu je ispa zajeb…jerbo san naletila na susidu s trećeg kata, koja mi se ponudila zalivat cviće ka šta će i njima i rekla da jon slobodno ostavin ključ.
Ebate i dobrosusjecki odnosi i bakalar šta san joj odnila na Badnjak…
Jel me sad kontaš,a? Jel vidiš sad da moran negdi emigrirat na tjedan dana…a di ću, ako neću kod tebe.-
Došlo mi se afanat dok san je slušala.Skoro pa nekoliko puta.Al štaš sad, štatigaje tutigaje.
Stavila san pred priju moju vlastoručnu bajaderu da nam malko podigne cukar, misleći se bi li uz nju servirala žličicu ili slamku.
A ondak me je prija upitala da kakav mi je to vonj iz kužine…
Asti, zaboravila na orahnjaču! Ofskroz da je bila napola karbonizirana.Dok je prija vrtila glavom i tsctsctsc mrmorila, ja sam laganini pokušavala sastrugat gornji sloj i sve kamuflirat cukron u prahu.
Prija mi je malkice dala kulinarskih savjeta,s naglaskom na pravljenje kolača,kad je meni nešto palo na pamet.
-A slušaj drag'ce…ti si ono itnila svoj borić kraj kontejnera, jel?
-E,jesan. Pa jesan li ti lipo ispričala cilu štoriju..
-A jel ti ono, imaš plastiju od bora?
Prija se zabuljila u me pogledom ka da sam baš ja obznanila: Zemlja nije ravna ploča!
Ae, a šta ćeš, niko nije savršen!





















Post je objavljen 01.01.2014. u 22:13 sati.