Kao prvo – svima želim sretnu 2014. godinu, da vam pilići rokću, a mačići laju i da vam novogodišnje odluke potraju barem do Valentinova. Držim da 2014. godina nužno mora biti bolja od godine koja u sebi sadržava nesretni broj 13, ali valja pričekati pa vidjeti.
Ovo doba godine obično se vezuje uz rekapitulaciju događanja u protekloj godini, pa ovaj moj post neće biti nikakva iznimka (kroz koji dan možete očekivati i da vas izvijestim o svojim čitateljskim novogodišnjim odlukama s obzirom da se ovo doba godine obično vezuje i uz rezolutno donošenje odluka kojih se u najvećem broju slučajeva nećemo držati).
Moram priznati da je za mene 2013. godina u čitateljskom smislu bila u najmanju ruku eklektična – bilo je mjeseci kad sam pisala i čitala na razini svoje ranije čitateljske produkcije, i to osobito u kolovozu i rujnu, ali primjećujem i da sam u ožujku, svibnju i srpnju napisala tek po dva posta. Ipak, u svakom mjesecu postojala je bar po jedna knjiga koju bih vam mogla posebno preporučiti.
Idemo redom:
Siječanj 2013. (7)
Sadie Jones: „Otpadnik“ – radi se o mračnom i dirljivom obiteljskom romanu, odnosno romanu odrastanja.
Veljača 2013. (7)
Diane Setterfield: „Trinaesta priča“ – fama koja se razvila oko ove knjige je posve opravdana;
Eduardo Mendoza: „Čudesno putovanje Pomponija Flata“ – ništa ne volim više nego kad se pisac s humorom odnosi prema geniju Rimskog carstva;
Sue Townsend: „Adrian Mole i nemoćne godine“ – ovo je definitivno bila godina velikog comebacka Adriana Molea u moj život.
Ožujak 2013. (2)
Steve Martin: „Kako je ugodno uz mene“ (odnosno „The Pleasure of My Company“) – ponovit ću još jednom, Steve Martin se razvija u boljeg pisca nego što je ikada bio glumac.
Travanj 2013. (6)
Gemma Malley: „Deklaracija“ – nepriznati biser anti-utopijskog romana, pisan za djecu, ali i za odrasle;
Iain Pears: „Slučaj smjerokaza“ – konačno jedan pametno pisani krimić, koji me istovremeno prilično napatio.
Svibanj 2013. (2)
Scott Turow: „Pravne pogreške“ – krimić koji tematizira spašavanje ubojice kojeg očekuje smrtna kazna (u svibnju sam pročitala i „Mrvicu čudesno“ Dawn French, ali s odmakom od pola godine primjećujem da to i nije bio osobito bombastičan roman).
Lipanj 2013. (10)
Deborah Moggach: „Hotel Marigold“ – nakon pogledanog filma, pročitala sam i roman i doista mi se svidjela tema britanskih penzionera u staračkom domu u Indiji;
Sue Townsend: „Žena koja je legla u krevet na godinu dana“ – doista popularan roman ove godine, i ponešto mračniji nego što bi čovjek očekivao od Sue Townsend;
Doris Lessing: „Kako sam preživjela“ – ovim sam romanom očarana i pola godine kasnije jer proganja svojom suvremenošću.
Srpanj 2013. (2)
Mario Vargas Llosa: „Raj iza drugog ugla“ – dala sam šansu ovom razvikanom autoru i nisam se pokajala.
Michal Viewegh: „Sjajne zeznute godine“ – ove sam godine, dakle, obnovila i poznanstvo koje traje od razdoblja moje osnovne škole – sjećanje na „Sjajne zeznute godine“ mi je jednako svježe kao kad sam je prvi put čitala.
Kolovoz 2013. (12)
George Orwell: „1984.“ – samoj sebi djelujem kao Jelena Seljača kad pomislim, a osobito kad javno izjavim da sam na pragu svog trećeg desetljeća prvi put pročitala ovo kultno djelo, i da sam još uvijek opčinjena njime;
Jane Austen: „Emma“ – pročitavši ovaj roman, besramno sam izjavila kako je sad zacijelo došlo vrijeme da se posvetim čitanju svih romana Jane Austen...;
Stephen King: „Mrkli mrak, bez zvijezda“ – četiri doista jezive priče o običnim ljudima u bizarnim situacijama;
J.K. Rowling: „Prijevremeni izbori“ – globalna čitateljska publika jedva je dočekala novi roman najsjajnije književne zvijezde, odsada očigledno i knjiga za odrasle. Nije iznevjerila;
Orhan Pamuk: „Muzej nevinosti“ – malo dosadan, ali ne kako je bio u „Zovem se Crvena“.
Rujan 2013. (11)
Anthony Bourdain: „Sirove slasti“ – piše s toliko strasti i znanja o hrani da mu čovjek lako oprašta povremenu bahatost;
Amy Tan: „Stotinu skrivenih osjetila“ – moja ljubav prema Dalekom Istoku i dalje u cvatu;
Karen Thompson Walker: „Doba čuda“ – najbolji prvijenac 2013. godine.
Listopad 2013. (7)
Julian Fellowes: „Snobovi“ – zapravo nije toliko dobar koliko je razvikan, zbog Downton Abbeya;
Eduard Pranger: „Ples na žici“ – ove smo godine predstavljali i knjigu kolege blogera;
Gary Vaynerchuk: „Ekonomija zahvalnosti“ – ekonomski priručnik 2013. godine.
Studeni 2013. (9)
Melanie Gideon: „Kvaka braka“ – ljubić 2013. godine;
Timothy Ferriss: „Četverosatni radni tjedan“ – visokoprimjenjivo pomagalo za poboljšanje kvalitete života;
C.K. Stead: “Rizik“ – razlog zbog kojeg mi je ovaj roman ostao u sjećanju kao nenormalno pitak, još mi uvijek izmiče.
Prosinac 2013. (8)
Sebastian Fitzek: „Terapija“ – u 2013. godini ovo je roman koji me najviše prestrašio – tiskano umiranje od straha;
John Green: „Greška u našim zvijezdama“ – najveće ridanje u 2013. godini;
Lian Hearn: „Mač u tišini“ – prva knjiga Sage o Otorijima, zajamčena zabava za početak 2014. godine.
I evo ga – ovako je izgledala moja knjiška 2013. godina. Gledajući u obilatost i duljinu ovog popisa (a izdvojila sam tek najupečatljivije od pročitanog), mogu se nadati da će u čitateljskom smislu 2014. godina biti barem jednako dobra.
Post je objavljen 01.01.2014. u 08:11 sati.