Jeti, Bigfoot, Kraken, Ogopogo, Nessie i ostatak družine mitskih i legendarnih bića predmet su istraživanja kriptozoologije, jednog, neslužbenog dijela zoologije. To je ono kad skupine raznih čudaka idu uokolo po svijetu, po šumama, gorama, prašumama, po morima i jezerima, financirani od kakvog učilišta ili instituta, i traže dokaz o postojanju dotada neviđenih zvijeri. U svijetu je to, u suštini, jedan vid zabave i razbibrige, jedan ogranak industrije zabave, u koji ulaze knjige, filmovi, turističke ponude, slično kao i trenutne histerije s vampirima i čarobnjacima, samo je u kriptozoologiji priča malo više "znanstvenija" i nije toliko proširena i popularna.
Kod nas bi u Hrvatskoj kriptozoologija kao "znanost" imala prvo zadatak pronaći do sada neviđeno biće- političara koji ispunjava svoju misiju, radi za opće dobro. Prije će se i Bigfoota dovući pred teve kamere, a Jeti će prije postati kakav monah ili lokalni sekretar partije- ovisno o tome tko ga prvi preodgoji, nego će se kod nas pronaći zvijerka koja bi bila prioritetan predmet te paraznanosti.
O jednoj se drugoj zvijeri kod nas ipak puno više govori, stalno pojedinci ili dobro organizirane grupe misle i tvrde da su je vidjeli. O njoj onda vode beskonačne "znanstvene" rasprave, debate, diskusije, okrugle stolove. Opisuju je, nagađaju u detalje kako izgleda, ili kako bi trebala izgledati, ocjenjuju je i procjenjuju, znaju što jede, s kim se druži, kuda se kreće. Sve to o njoj znaju, a nikada se nisu s njom sreli, niti je vidjeli. Nisu čak upoznali nekoga tko ju je vidio. U birano svjetsko društvo mitskih, legendarnih i neviđenih bića iz naše se zemlje pridružila Strategija.
O njoj se često i puno priča periodično, svakih par godina, kada dođe vrijeme kakvih izbora, onda ju mnogi i viđaju, ili im se priviđa da ju viđaju, ili im se ona ukazuje. No, do sada nismo dobili potvrdu da je netko imao bilo kakvog kontakta s njom. Kako viđanja naglo počinju neposredno pred izbore, tako naglo i prestanu, kada izbori prođu.
Probati ćemo navesti neke karakteristike i osobine koje se pripisuju Strategiji, ograničavajući se samo na one koje se javljaju kod većine vidioca i samozvanih stručnjaka za Strategiju, kod nas zvanih "Stratezi".
Prema legendama iz nekoliko izvora- Vlade, raznih ministarstava, Sabora, političkih stranaka, gradova i općina- postoji nekoliko podvrsta Strategije. Prema više-manje usuglašenim stavovima i pretpostavkama glavna je vrsta Nacionalna Strategija, nekima još znana i kao Nacionalna Strategija Razvoja. To je nešto što mnogi brkaju sa mogućnošću ostvarenja dječačkih mokrih snova kada se domognu vlasti ili dokazivanja rodbini i susjedima "što sad oni mogu napraviti".
NSR bi, recimo, kod nas bila sasvim razumna i jednostavna logička odluka da država ne može potrošiti više novaca nego što ih ima. Kao što ni Stratezi ne mogu popiti dvije litre soka, ako kod sebe imaju bocu od jedne litre. No naši Stratezi, kad je u pitanju država, uvijek nađu načina da izigraju temeljne postulate matematike, fizike i geometrije. Tako da se s pravom može smatrati da su u pravu oni krugovi koji smatraju da tu nema posla samo za kriptozoologiju, nego da se radi i o,do sada nepoznatom, vrlo moćnom i teškom čaranju.
Strategija bi, recimo, bila i kad država ne bi upisivala u škole i na sveučilišta silne tisuće ljudi u zvanja i zanimanja koja već godinama nikome ne trebaju, a i bez dalekozora je vidljivo da i u narednim desetljećima neće nikome trebati. A za zvanja kojih na tržištu rada nedostaje na stotine tisuća, naši Stratezi ukidaju subvencije i smanjuju brojeve upisnika. To je još jedan dokaz o postojanju jake magije, koja je nažalost, ili na našu sreću, poznata samo Stratezima.
Strategija bi, dalje, bila kada bi silna ministarstva i službe koje su zadužene za povlačenje sredstava iz fondova EU znale što rade, i povukli više novaca nego što smo u te iste fondove uplatili. Za to, naravno, treba napraviti projekte i Strartegiju, a to je u našem slučaju problem, jer Strategiju još nismo otkrili i opisali. Legende kažu, da bi nam pronalazak Strategije mogao u razdoblju od 2014. pa do 2020. donijeti oko 80 milijardi kuna iz fondova Europske Unije. No, to su samo legende, u njima ožive i Regoč i Domaći, ta znaju naši Stratezi da toliko milijardi odjedanput ne može niti postojati, a kamoli da bi sve došle nama. Čuli su oni i vidjeli, doduše, neke priče o tome kako su neki drugi Stratezi uspjeli okrenuti i daleko više milijardi, no to pripisuju slabijem vidu i mogućnosti pogreške u računanju.
NSR bi bila, recimo, kad bi Stratezi došli do zaključka da je za opstanak ljudi, uz zrak i vodu, ključna i hrana. I kada bi krenuli u smjeru da tu hranu koju svaki dan jedemo i sami proizvedemo, barem za sebe, ako već ne možemo za prodaju. Sa Stratezima iz tog područja je posebno zanimljiva situacija, oni nikako da se usuglase na koji će način krenuti u potragu za Strategijom, pa u svijet svakodnevno šalju planove i nacrte u kojima demantiraju jedni druge i sami sebe. Oni bi iz mitskih fondova EU do 2020. mogli povući svake godine dvije milijarde kuna. No, zaključak za slijedeću godinu je takav da je najbolje ne raditi ništa i čekati da se vidi što će se dogoditi samo od sebe. U nacrtu potrage za Strategijom koju su poslali Europi usuglasili su se da na našem putu prema otkrivanju Strategije tražimo sredstva za između jednog i tri milijuna hektara obradivih površina. Nikako se nismo mogli dogovoriti koliko točno imamo toga što imamo. U Europi su se vrlo brzo dogovorili pa nam rekli da dođemo za godinu dana, kada se i ako se dogovorimo. I da razjurimo sve te silne poljoprivredne službe i agencije, koje postoje samo zato da bi postojale, mada većina njihovih zaposlenika misli da svaka ovca u zemlji ide pašnjakom pričajući po nevjerojatno povoljnoj tarifi, sa pastirima i međusobno. Da se naš glavni Strateg na tom području rastereti napetosti koju su mu iz Bruxellesa na leđa natovarili, poslali smo ga da opusti živce i tijelo u tople krajeve, na 8 dana , o državnom trošku. A sve da se vrati odmorniji i spremniji otkriti tu gadnu, i sada već podmuklu Strategiju, koja se svaki dan sve više upire da nam zagorča život, mada nitko ne zna kako izgleda, niti što točno radi. Osim što nas poštene i čestite Hrvate zajebava.
Strategija bi, možda, bila i to da država ne zatvara i rasprodaje pogone i navoze u kojima se grade brodovi i vlakovi, kada je poznato da će se ljudi u svijetu i dalje voziti vlakovima i ploviti na brodovima. No, naši su Stratezi mudro zaključili da će se Strategiji bolje približiti ako na tim prostorima naprave velike tržnice gdje će nam cijeli svijet prodavati sve što nam ne treba za novce koje nemamo. Do tog su zaključka došli nakon konzumacije istog motivirajućeg pripravka koji im je razbistrio um i nadahnuo ih da prodaju autoceste po duplo manjoj cijeni nego su nas koštale. U tom pokušaju pronalaska Strategije zvijezda vodilja je bila to da ćemo od sada plaćati najam nečega za što ćemo, istovremeno, vraćati i glavnicu i kamate. Ova Strategija opasno podsjeća na nešto proizašlo iz Monsantovih laboratorija. No, opet se, izgleda, radi o nekakvoj magiji, ali ljudi se nakon toliko čaranja i zazivanja svakakvih bića i pojava boje više bilo što pitati i kopati. Svakim se danom sve više uzdaju u naše Stratege, i okreću duhovnim sferama i dimenzijama unutar vlastitog bića, za koje nisu niti sanjali da ih posjeduju. Barem ne u tolikoj mjeri. No, uvidjeli su da su im to nužni smjerovi novog strateškog razvoj, ukoliko ne žele doživjeti sudbinu ptice Dodo.
Postoje još i mnoge podvrste Strategije- prema legendama, naravno- no one obitavaju na lokalnim razinama i ograničenim područjima. Neke od najspominjanijih su Strategija iskorištenja prirodnih resursa, tipa nedozvoljavanja korištenja voda iz rijeka i jezera za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Polja uslijed toga propadaju, rijeke i dalje mirno teku u more, sve lijepo i mirno stoji, savršena nirvana koja se u konačnici i u svoj svojoj punini materijalizira u državnom proračunu.
Ili Strategija smanjenja broja lokalnih Stratega. No od potrage za tom Strategijom su sami Stratezi strateški odustali, jer se kosi sa njihovim uvjerenjima i moralnim načelima. Onima o zdušnom traganju za Strategijom do kraja mandata i dalje ako treba, a sve na račun proračuna.
Potraga se nastavlja i dalje, padaju oklade što će se pronaći prije: Jeti, voda na Marsu, bijeli jelen u podrumu bivšeg predsjednika HGK ili Strategija od strane naših Stratega, odnosno članova Vlade, Sabora i ostalog pomoćnog i potpornog osoblja. Za sada naši Stratezi drže vrlo dobro četvrto mjesto, sa neznatno većom šansom da će napredovati do trećeg mjesta u odnosu na to da se Kruno Jurčić više nikada neće vratiti u Dinamo.
Do pronalaska te čudesne mitske beštije, Stratezi i građani Hrvatske će svaki novi dani dan dočekivati u različitim raspoloženjima. Stratezi će se svako jutro buditi s nadom da će baš danas njihova potraga uroditi plodom. A narod će zorom proklinjati i Strategiju i Stratege, nadajući se da taj dan neće baš oni biti žrtvovani kao mamci za mrcinu. Neke su zemlje iskoristile te svoje pripadnike kriptozoologije kao turističke atrakcije, pa na tome zarađuju i nekakve novce. No, oni imaju razvijene strategije za te djelatnosti.
Post je objavljen 28.12.2013. u 15:19 sati.