Sjećaš li se
da smo zajedno sanjali
na zvjezdanim kočijama ljetne noći
u snovima letjeli nebeskim prostranstvima
i smijali se djetinje nevino našoj radosti
Sjećaš li se
kako nas je u tami grlio sjaj mliječnog puta
dok smo obasjani milošću Svemira
plesali u zagrljaju tišine
Sjećaš li se
kako smo uzbuđeno ostavljali strahove iza sebe
istražujući čudesan svijet ljubavi
plesali s vjetrovima,
njihali se s valovima
Sjećaš li se livade leptira
ili ono bijahu vile morske
skrivene od užarenog ljetnog dana
Sjećam se....
raskošne Duge ljeskale su se
u tvojim blagim pogledima
slapovi planinskog potoka
svjedočili su našim tihovanjima
Sjećam se
kako smo skrivali vrijeme od neminovnosti
pokušavali se otgnuti završecima
grčevito se nadajući novim susretima.
Zavjetovani na kraj od samog početka
trajemo i sada
u sjećanjima pomno skrivenim od nas
ušaškanima u bijelu čaroliju
sniježne zagrebačke noći.
Ponekad još u mojoj kosi oživi tvoj dodir
S ruba sna u rano rumeno jutro začujem ti glas
Vidim tvoj lik u izmaglici sjećanja
Čujem tvoj smijeh u podnevnim zvonima
Ponekad još
u noćima poput ove
sve rijeđe
naslikam te stihom
dotaknem ti srce iz daljine
dok duša tvoja putuje novim snovima.
V.
Post je objavljen 21.12.2013. u 12:21 sati.