Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

SVJETIONIČAR

"...Taj dan su najavili kišu..."

U subotu je ta neka utrka na koju neću ići. Trči se na vrh zgrade. Živim na četvrtom katu, zgrada bez dizala. Ustvari, utvrdili smo nedavno da sam na petom katu. Kad su pravili zgradu, bio je propis da zgrade više od četiri kata moraju imati dizalo pa su jednostavno jedan kat proglasili za polukat i napravili zgradu bez dizala.

Zadnje vrijeme mi ne dolaze oni koji su prije dolazili. Neki od njih kažu da im je previše pet katova za penjanje. Neki od njih žive jednako visoko. Drugi ne žive visoko, ali se brinu za moju djecu pa ne dolaze meni. Nema logike, ne razumijem ni ja. Ja se i dalje penjem pet katova nekoliko puta na dan, zvanično samo četiri, ponekad ustrčim i mogao bih i tu utrku trčati po stubištu, ali sigurno neću...

Mogao bih trčati po kružnom stubištu svjetionika, naprimjer...

Bio je u susjedstvu jedan stari sa starim psom. Hodao je polako, pas uz njega isto tako. Stari je umro, pas nije. Psa sad šeta jedan mlađi, sredovječan, rekao bih. Sretnemo se u šetnji pasa i popričamo i sjetio sam se otkud ga znam. Radi u poduzeću koje održava varaždinsko groblje i pričali smo jednom službeno i rekao mi je da se po nekim istraživanjima na groblje odlazi dva puta mjesečno. „Glupost“, pomislio sam, „Ja idem puno češće“. Radio sam u okolici i mogao otići i prije posla i poslije. Nekoliko puta na dan. Poslije sam odlazio nekoliko puta tjedno. Trudio sam se otići dovoljno često da se svijeće nikad ne ugase. Sad radim daleko, svaki dan prolazim onaj zavoj i po odlascima na groblje sam se uklopio u prosjek. Svijeće se često ugase.

Gledao sam neki dan nekoga svjetioničara na televiziji i iznenadio sam se da je sam. Nekad je bio propis da su svjetioničari mogli biti smo ljudi u braku, morali su oboje živjeti na otoku, u kući uz svjetionik. Izgleda da su promijenili propis. Volio bih biti svjetioničar. Mogao bih trčati po stubama svjetionika i trenirati za tu utrku. I nadati se da neće uvijek padati na taj datum. Svaku večer bih upalio tu veliku svijeću i pogledao nebo i pitao se svijetli li dovoljno dobro da pokaže put i vidi li se dovoljno daleko... I svijeća bi gorjela svaku večer...



Na poslu ću sutra biti cijeli dan i noć. Zamijenit ću kolegu koji je trebao biti tamo sutra. Mislio sam da njemu puno više znači da ide na feštu kojom kolege slave kraj godine. Imam razloga slaviti ovu godinu, ali nije ovo moje doba godine.

Volio bih biti svjetioničar večeras.




Post je objavljen 11.12.2013. u 22:15 sati.