Marketing
93 m
Jesen polako odlazi, zima kuca na vrata, a ja nikako da posložim slike i napišem par riči.
Trč vamo, trč tamo, nikako da se ulovim.
Nego, ajmo mi u nastavak šetnje.
Spuštamo se pomalo i laganini, s noge na nogu, idemo priko rive. Potiho, onako sebi u bradu brojim, grintam kako se i ovde moram sklanjat autima. Ma nemam ništa protiv auta, pomažu oni u berbi maslina, drva, privoze provištu na drugi kraj otoka. Ono šta mi smeta su karampane ostavljene negdi po ogradama, ispod maslina, zaboravljene.
Nešto se ipak nije prominilo. Okupljanje isprid dućanapošteambulante.
- Evala svitu!
- E, evala mala naša!
Nisam više mala ali lipo je ćut da sam još uvik naša.
Uz put mi maše plavi čovječuljak i izgleda da je samo meni pomalo smišan.
- Znaš, mogle bi poć do..... nisan tamo nikad bila.
- Može.
I tako, spuštamo torbe i polako krećemo u obilazak. Najprije posjećujemo staru maslinu i onda polako uz brdo putem kojim izgleda nitko odavno nije prošao. Dvije sestre usput se prisjećaju di je šta.
- Sad bi tribalo desno, jl da?
Pomalo se penjemo uz brdo i onda iza česmine proviri crveni krov.
Još samo malo
i tu smo, na malom brijegu, na 93 m n/v, kraj crkvice Svetog Nikole.
A pogled od tamo je
Inače crkvica je sagrađena 1715. g. kao zavjetna crkva pomoraca.
To je manja jednobrodna crkva s četvrtastom apsidom i jednostavnom preslicom s jednim otvorom nad pročeljem, a podignuta je na sredini brijega.
Utvrđeno je da se radi o prapovijesnoj gradini. Gradina je elipsastoga oblika s promjerom od oko 40 x 50 m, a ima 2-3 vijenca suhozidnih bedema.
Prema površinskim nalazima keramike može se datirati u srednje i kasno brončano doba.
S te gradine, koja je dobro prikrivena od direktnih pogleda s mora, moguća je veoma dobra kontrola gotovo cijeloga akvatorija oko Drvenika, kao i pristup u dvije najbolje prirodne luke na otoku: Veli i Mali porat
Obilazim oko crkvice, fotoaparatom provirujem unutra i mislim na moje pomorce.
Spuštamo se i .....
Nastavak slijedi....
Post je objavljen 11.12.2013. u 17:59 sati.