Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/visionmusicandlife

Marketing

Što EKV i Milan imaju sa tim?!


Taman kad pomislim da sam se u životu naslušao i nagledao svih idiotarija, kretenarija, debiliteta i ostalih čudoretardiranih stvari koje su arhetipski utkane u ovo podneblje i ovaj mentalitet, i taman kad poželim da “redcarpet/mindcoffin” obrazac već jednom jebeno isčezne barem iz vidljivog dijela medijskih prostora, naletim na vijest za koju ne znam da li bi se smijao, plakao, povraćao ili otišao na wc i ispoljio dijarejične osjećaje koji su me zaokupili prilikom čitanja “vijesti” o neslaganju zastupnice stranke (čije ime, stranke i zastupnice, da samo spomenem značilo bi da im dajem legitimitet) da se nekoj ulici u Zagrebu dodijeli ime (legendarnog) Milana Mladenovića (frontmana kultnog banda EKV), zbog toga što “EKV nikad na ovim prostorima nisu bili popularni” (istina) i “zbog narkomanske prošlosti članova banda” (istina) te “kakvu bi poruku to odaslalo mladima” (e tu malo stop sa istinom).

Prvo, čemu sve to?!

Čemu dizanje iz grobova ikona koje su pošteno radile i ostavile svoj trag na glazbenoj sceni?!

Da ne bi ispalo kako se sa nenavedenom ženom iz nenavedene stranke slažem po pitanju “odašiljanja poruke”…Nikako. Čudoređe u Hrvatskoj (i na Balkanu) općenito je vrlo priznat pattern (u Americi populariziran pod sloganom: “what about children?!”) kada treba istaći vlastite stavove i obezvrijediti tuđe (tik ispod religijskog pozivanja na “božiju pravdu”) i tu ne treba ništa bitno zamijetiti niti komentirati niti se sa time previše opterećivati. Gdje nema etike i empatije, vladaju “moral i čudoređe”. Uvijek bilo. Uvijek bit će.

No mene brine nešto drugo. Čemu?! Zašto?

Čemu ta, da parafraziram Pascal Brucknera: “nekrofilija i dizanje ikona iz grobova”?!

Tko se sjetio uopće davati ime Milana Mladenovića nekoj ulici? Što je sa time mislio postići, osim napuhati svoj mali ego, očito nepotvrđeni, za zadovoljštinom tako što će nečije tuđe ime (sa idolopoklonskog aspekta) biti “potvrđeno”?! Ne kužim…

Žena je u pravu u dvije stvari. Prva: EKV nije na ovim prostorima bio nikad posebno popularan band. Bio je kultan. Poznavaoci istoga upoznavali su se i prepoznavali u masi kvazi rokera i kvazialternativaca, jer EKV nisi mogao slušati ako ti se nisu sviđali. Garantiram vam to. Čemu, dakle onda davati bilo kakav veći odjek nečemu što je od početaka trebalo biti kultno, kognitivno i gotovo transcedentalno, nešto što je poeziju i unutrašnji govor duše distanciralo od šunda i glazbenog obrtništva i stvorilo toliku jaku granicu između kultnosti i snobizma i distinkciju između glazbene inteligencije i glazbene infantilnosti?! Čemu? Porke Maria, porke???????????

Druga (ono što nije rekla o Milanu i grupi, već o samoj sebi, što se dade isčitati između redaka): Skretati pozornost na nečije probleme sa drogom (bio on živ ili mrtav) na ovim prostorima dobija moralno / imperativnu karakteristiku (čitaj: stigmatizaciju) sa kojom se većina “moralista” i snobova može olako poistovjetiti ili depoistovjetiti i to može biti iskorišteno ko odličan alat za manipulaciju masa.

Živimo u Hrvatskoj, u “zemlji seljaka na brdovitom Balkanu”. Dajte ulicu Dini Dvorniku. Dajte ulicu Toši Proeskom. Dajte ulicu Bošku Petroviću. Zdenku Runjiću. Đorđe Novkoviću. To su imena umjetnika sa kojima se ljudi ovdje mogu poistovjetiti. Ali molim vas, molim vas…Nemojte dirati Milana i svoditi ga na razinu komercijalne pop ikone. Molim vas!

Sad bi mogao još napisati 100 kb teksta, ali mislim da sam istaknuo suštinu.

Milan je previse kultni lik da bi ga se po novinama vuklo u bilo kojem kontekstu. Sumnjam da bi on htio da se ikakva ulica nazove po njemu. Po meni…neka kult ostane kult, umjesto da izaziva plitke kontroverze!

Dalibor Mladenović (25.X.2012.)

Post je objavljen 10.12.2013. u 19:08 sati.