Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/visionmusicandlife

Marketing

KAKO OSMISLITI ŠUND U MANJE OD POLA SATA (PRIČA O NINDŽA BRUS LI-u)?

Vjerujete li da je to moguće? Sasvim je moguće. Naime, svaki šund koji se osmisljava više od pola sata znaci samo jednu stvar: da onaj ko ga radi nema ni trunkicu talenta u sebi.

Postoji jedna anegdota koja se godinama prepricavala po estradnim i sirim kuloarima, o tome kako je nastala pjesma “Jedna zena plava”. Dakle, davne 1978. godine, taman negdje u vrijeme kad sam pelene mijenjao kahlicom, Dalibor Brun (po kojem su me moji vrli roditelji nazvali) dosao je Đorđe Novkovicu sa namjerom da mu ovaj napravi hit. Đorđe, vec onda izvrstan shundmeister sa ogromnim iskustvom u instant recikliranju, plagiranju i brzom (naizged eklekticnom) spajanju djelova razlicitih poluzaboravljenih i zaboravljenih hitova sa podrucja Zapada i Istoka, reko je tada Daliboru Brunu: “moze, skokni mi po cevape sa lukom i stvar ce biti napravljena kad se vratis”. Kad se D.B. vratio sa cevapima, stvar ga je vec cekala gotova.

Istinita prica koja nadilazi sve “Mirko i Slavko” i partizanske epove o golorukom razoruzavanju bataljuna Švaba od strane dva pionira u sumarku kod sela Đevreće Donje. Shundmakerstvo je zanat na ovim prostorima priznat i slavljen poput nekad izradjivanja ulara za konje ili podebljanja za potkove; ili pak izrade nadgrobnih spomenika i lijesova. Dakle, zanati bez kojih se moglo ( i moze) ali koji su respektabilni i cijenjeni zbog svoje tradicije i utjelovljenosti u sve pore drustvenih strujanja. Nekad se tesko moglo zamisliti kovacha i konjušara koji nisu dio sistema, kao ni danas izradjivaca lijesova i nadgrobnih spomenika…ili hit makera. Sve to ima tradiciju. I šundmakerstvo.

U svoje vrijeme, Đorđe je bio ikona. Skoro pa jedini. Kasnije su mu se pridruzili raznorazni dalmatinski “kantaautori” koji su uspjeli svoje sviracko i stvaralacko znanje i vjestine oplemeniti “hitovima ispod tezge” nastalim u vrijeme kratkog ispijanja kave ili jedenja omanjeg sendvicha. Tradicija je nastavljena do dana danasnjeg. Tako da, mozemo komotno u hrvatskoj sapunici u udarnom terminu cuti refren neke domace stvari koji ima 99,9 posto “slicnosti” sa refrenom grupe Queen, pa kopi pejst glazbe iz serije “Rat I Mir” pa kopi pejist ovoga, pa kopi pejist onoga, sve iz pera nekoliko majstora koji sami po sebi jesu kvalitetni glazbenici i kantautori, ali pobogu, cemu truda kad je lakse nesto sklepati u vremenu trajanja teenagerskog napaljenog penetriranja, nego dati oduska onome sto samo neki “imbecili, kvazi umjetnici i propali glazbenici i kriticari” nazivaju “umjetnoscu”?! Glupost. Sve je to samo ionako u oku promatraca. Naravno, ukoliko promatrano stane u dzep i dade se opipati debljinom, puninom i velicinom. Ili u oku promatraca “umjetnika” – nedostatkom boje, mirisa i okusa.

Šund se prosirio zadnjih godina u sve pore javnoga zivota i sve vidove “umjetnosti” pa eto, niti mlada turbo i urbo generacija nisu postedjene sundova, koje stavise, objerucke prihvacaju i mjere povijest svijeta unatrag dvije, tri godine (tamo sve do paleozoika 2007. godine).
Za takve, a i one malo starije, odlucio sam neki dan napraviti veliki turbo urbo megahit (da citiram jednog i jedinog Ramba): “da na radiju talasa, da sluzi za zabavu narodnih masa”. Iako tesko da ce isti “hit” ikada izaci iz vlastitog dvorista, rekoh sebi: “vaj nat? napravit cu to. Ako moze DJ Sandokan (ili kako li se vec zove) setat onako golobrad sa 17 + godina ispred dvojice mozda za godinu starijih sumjestana nekog srpskog sela, sa transparentom radikalne stranke i pjevat o bacanju bombi, pusenju kurca od strane kurvi, jebanja bezbrojnog broja zena i pucanja pistoljem u mafijaskim obracunima i pritom imati 1,500 000 vjuova na tjubu, onda mogu i ja pokusati šundom zgrnuti barem 50 000 vjuova za pocetak. Napravit cu tekst u kojem cu srat po cijeloj `hocu internet generaciji` i napraviti kopi pejst (samo sto cu za razliku od vecine 99 posto toga odsvirati) glazbe poznatih hitova sa ovih i vanjskih prostora”. Zamisljeno, ucinjeno.

Tekst nastao u par minuta, ritam sklepan u frutiju u 5 minuta, pozadine odsvirane u par minuta (vise mi je trebalo da pronadjem adekvatne soundove nego da odsviram), snimanje vokala, trazenje trash efekata za vokal, jos par minuta, pa miksanje jos kojih pola sata i tako…U roku jednog prijepodneva, ukljucujuci regrutiranje zene da me sa mobitelom u jednoj a klincom u drugoj ruci snima kako ko furija, sa crnom majicom omotanom oko glave u obliku ninja maske, dugog kaputa nalik na Kristofera Lamberta u Borbi Besmrtnika i visokih bijelih Najki na nogama, skacem i izvodim šado kung fu karate kid brus li pokrete…nazaboravno.

I spot je ovdje…Nindža Brus Li, inspiriran filmom Kako Je Propao Rokenrol, Rambom Amadeusom, Edom Maajkom, Bolesnom Bracom, Zoranom Predinom, Ajs Nigrutinom i mnogim mnogim drugim glazbenim imenima, sa plagirajucim sekvencama od Nightwisha, Dimmu Borgira, AC/DC, Deep Purple, Children Of Bodom, Po Sumama I Gorama, Sijem Zito Raste Grahorica itd itd., dosao je do vas da vas asimilira i odvede na pendulum vjecite gluposti, izmedju svjetla i sjene, sna i jave, ironije i debilizma – retrospektivnog i modernog. Ukratko, đirlo generacijo, internetska nacijo, ovo je poklon samo za vas ;)


video


Dalibor Mladenović (18.VI.2012.)

Post je objavljen 10.12.2013. u 15:36 sati.