Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/visionmusicandlife

Marketing

EURO NEURO 2012.



Taman kad pomislim da prije europskog nogometnog prvenstva nece biti niceg da covjeku odvlaci paznju, odnekud se pojavi uvijek zaboravljena i nikad ocekivana – Eurovizija. 57ma po redu. Ko bi rekao da je festival koji je u pocetku vukao za sobom prekrasne kancone i sansone nalik na zlatne dane San Rema, dozivio da zadnjih 20-tak godina na njemu pratimo nakaradna djelovanja kojekvih klaunova koji su u svoj nastup uspjeli infiltrirati sve osim same glazbe. Gledajuci ovu Euroviziju, moram priznati da sam ostao iznenadjen samom organizacijom, interijerom koji je nalikovao na neku moderniju inacicu Enterprisea, rasvjetom, efektima…Svaka cast. Svaka cast i pomanjkanju etno izdrkavanja pa ove godine osim nekih ruralnih ruskih babetina, nismo morali gledati pičiće u topićima kako plesuckaju i pjevuse na dance aranzmane sa frulicama i flauticama i vicu nesto, tipa hej i ho, sto bi ostale trebalo asocirati na kazačok.

Nije bilo niti pretjerano placipickastih isfuravanja, viska slomljenih srdaca u pjesmi, partnera koji nalik na neku argentinsku sapunicastu radnju iznenada dobe neku tropsku bolest na medenom mjesecu za 1000000000 dolara, pa onda svi shvate vrijednosti jednostavnog zivota itd. Ne, toga ovdje nije bilo. Cak je bilo i pjesme. Francuska, Spanjolska, Svedska, Albanija, Makedonija, Bosna, Estonija…Momak iz Estonije kao da je evocirao Jonhny Logana iz doduse malo kasnijih dana, ali svejedno da privuce pozornost svojim glasovnim mogucnostima. Makedonka sa lijepim glasom, doduse na isforsiran estradni pokusaj kopiranja simfonijskog rocka, Joksimovic koji na poluplagiranu stvar isforsiranog karaktera puca na patoloski orijentiran dio publike ovisan o patetici. Niti je prvo proslo zbog inovativnosti niti drugo zbog patetike…Cudno, kako ni toga nije bilo. Nije bilo ni pobjede onih ruskih babuski, pa nisam morao razmisljati o nekom zapletu SF trillera gdje bi se placeni ubojica vratio par godina u proslost Wellsovim vremeplovom i odbrojao Ruslani dane…

Pobijedila je simpaticna pop sa mrvicom dancea pjesmica sa simpaticnim aranzmanom, dajuci tako naslutiti da niti oni game boy irski momcici cudnih pokreta i usplahirenih reakcija (ne znam niti zelim znati…) sa takodjer simpaticnom pop dance pjesmicom nisu dosli do izrazaja. Na zalost, niti veliki Rambo nije dosao do izrazaja ispavsi prije finalne veceri, ostavivsi za sobom pozitivnu pustos po kojoj se oni koji nemaju pojma o “opusu relativiziranja i izjednacavanja imaginarnih vrijednosti”, ukratko, njegovom velebnom radu, gube po jalovim stranputicama you tube komentiranja profulavsi i stativu i gol i stadion. No, da se ne ponavljam, zna se uzrast i stupanj inteligencije vecine you tube korisnika pa ne cudi sto je jedna velicina prosla nezapazeno no ipak dovoljno zapazeno da malobrojnima sa mozgom poruci – Euro Neuro. Pojasnjenje nepotrebno.

Nepotrebno je i sto su Švabe poslali nekog post dojče vele mladica (dobro, nisu poslali nekog Turka sa srcedrapajucom pjesmicom da se umile nacionalnoj manjini) da slama zenska srca nalik na fakercice po raznim pop/idol/winner/fucker/jebač natjecanjima, ali izgleda da je opet bilo sve iznenadjujuce suprotno i da nije bilo mnogo publike u obliku siparica rastrojenih emocija, uma iskljucenog tek toliko da ostave mjesta identifikaciji izvodjaca i za potencijalni poriv za felacio istom izvodjacu…Ovdje toga nije bilo. Zar se svijet mijenja? Ja sam mislio da ide prema novom svjetskom poredku i orvelovskoj/hakslijevskoj govnotecini; ali ocito da ne ide…Bar ne vidno. Minimum reklama, flešbek u osamdesete, gdje je samo falila Nikol sa gitarom da otpjeva onaj poznati “šaben švaben daben” hit ciju su plocu kupljenu u Vaminoj robjoj kuci u Jugotonovom odsjeku, moji starci morali vratiti i uzeti novu jer je ploca bila “savinuta kao da ju je neko sa tempoeraturom drzao pod majicom”. Ako je to bila i istina, nije tesko vjerovati da su ljudi nekad isli i u temperaturi da kradu ploce eurovizijskih pobjednika.

Danas cekaju da im temperatura padne i kradu sve osim ploca, ali, tko sam ja da sudim?! ili da ulazim u nijanse…

Voditelj (narator) odlican. Ako je to bio Konstadinov, svaka mu cast. Mislim da je ali lijen sam kliknuti misem i provjeriti. Natrusi sarkazma i sudrzanosti tako da je cesto ostajalo u zraku vise neizrecenog nego izrecenog. Konstadinov stil. Konstadinov glas. Valjda je onda on bio.

Voditelji…Na tren mi se izdaleka cinilo ko da gledam Luku Nizetica i Moniku Kravic…Zgranuto sam pomislio: “Boze, pa “njih” ima svugdje i svugdje izgledaju isto”…Kasnije kada se kamera privukla, vidilo se da ipak nisu oni. Ali ima slicnosti. Valjda isti patterni svugdje djeluju na isti nacin…tko ce ga znat?!

Davanje najveceg broja bodova susjedima oduvijek je bila carsijsko primitivna poltronska gesta, ali ljudi smo, poltroni smo, a cijeli svijet jedna je velika carsija. Zato, Euro Neuro 2012., do iduce prigode, ako prezivimo iluminatsku londonsku olimpijadu, stay sick.

Dalibor Mladenović (27.V.2012.)

Post je objavljen 10.12.2013. u 15:28 sati.