U komentarima na svoj tekst " First they came ... " (http://sarah2bernardht.blog.hr/2013/11/1631718087/first-they-came.html ) o nedavnom referendumu, kaže sarahB : " ... sprema se Zakon o partnerskim odnosima, svejedno je kako se zajednica dvoje ili dvojice ili dvije - sretne i zaljubljene jedinke zove , zar ne ? Bitno je da su im zakonski uređena prava i obveze, kao i zaštita i privilegije....
Nisam odoljela ne nadovezati se i konačno reći što o svemu tome mislim, iako zaista ne pratim tu meni krajnje irelevantnu temu, ali cijenim blogericu sarahB :
Tako je, bitna su prava, a ne formalni nazivi. Nažalost, većina se hvata za formu, jer odavno ne razmišljaju svojom glavom, nego ih vodi moderni ' pastir ' : mediji, posebice televizija.
Kada smo prikupljali potpise za daleko važnija pitanja ( gmo, revizija privatizacije, ponavljanje referenduma o eu i zaustavljanje rasprodaje resursa RH), onda se uopće nije dizala medijska galama. Napotiv, postojala je golema medijska blokada. A to su bila prava pitanja ! No, najvažnije je pitanje demokratskog standarda, gdje smo zadnji u Europi, tj. moramo prikupiti najviše potpisa u najmanjem vremenskom periodu da bismo o tom pitanju mogli osobno i izravno odlučivati.
Švicarska godišnje ima po dvadesetak referendumskih pitanja ( sve odjednom ), pa se nađu i ona više i manje bitna, no tada gotovo svatko ima motiv izaći i reći što želi. Za usporedbu : njihov demokratskih standard je 0,6 % u mjesec dana, poljski 3% u 3 mjeseca, a naš je 10% u 14 dana !
To pitanje demokratskog standarda zaobilaze čak i čelnici referendumskih ustanaka ( dotično pitanje već je dva puta gotovo kriomice ispalo u zadnji čas iz definiranog popisa pitanja, s nakonadno nebuloznim opravdanjima, danim tek nakon našeg ' bezobraznog ' inzistiranja na objašnjenju ), pa se s pravom postavlja pitanje njihove inteligencije, a još više vjerodostojnosti. Neodoljivo se nameće ne dojam, nego zaključak kako ih je postavio državni aparat da bi održavali privid neke građanske oporbe ( lažni atraktori ), a s ciljem da se takva istinska oporba nipošto ne bi desila. Kao što je rekao jedan ruski / sovjetski diktator : " Ako želiš imati pod kontrolom oporbu, onda ju moraš sam organizirati. " Detaljnije o tome : http://novapolitika.blog.hr/2013/11/1631713445/je-li-kriv-narod-ili-oligarhija.html
Nasuprot tome, državnim ( preko određenih vjerskih i političkih institucija ) podržavanjem organizacije i prikupljanja potpisa o krajnje irelevantnim pitanjima ( hoće li se nešto zvati šija ili vrat ) kod ljudi se namjerno stvara razočarenje referendumskim načinom odlučivanja, smatraju da skupo plaćamo bezveznarije i da bi te referendume trebalo ukinuti, što savršeno ide na ruku uzurpatorima vlasti, da je i formalno preuzmu do kraja.
Dodatni velik problem je što većina niti ne zna razliku između referenduma i izbora ( mnogima je to je isto, jer se tu nešto zaokružuje ), a da se referendum zove ' izjašnjavanje naroda ' ( kao što u drugim jezicima postoji domaći izraz, npr. u njemačkom je to Volksuebereinstimmung, a ne jezična izvedenica iz većini nerazumljivog latniskog jezika, što takođe nije slučajno, nego je čisti NLP ) – onda bi ljudima bila daleko jasnija ta razlika, pa bi shvatili da je beskrajno sigurnije ostvarivati svoja prirodna ( još uvijek čak i ustavom potvrđena ! ) prava na vlast neposredno : osobnim izjašnjavanjem, umjesto posredno : preko izabranog zastupnika iz ionako namjerno loše i krajnje nedemokratski, krupnokapitalaški oformljene ponude.
Zato u školsku lektiru niti kojeg predmeta ne ulazi kritičko promišljanje Ustava, jer to je ' sveto pismo ', koje mogu kreirati i korigirati samo saborski zastupnici, osim u ponekim beznačajnim situacijama, kada to podvale narodu, da najprije dobije dojam kako se i njega pita, a kasnije da postupno gubi volju za takvim oblikom vladanja.
Mislim da su i kmetovi u Gubčevo doba bili bolje osviješteni i informirani o svom pravnom i ekonomskom statusu nego mi danas.
Zato se mi razbijamo u grupe koje su za šiju ili za vrat, dok nam svima zajedno oko te iste šije / vrata krupni kapital svojim vjerskim, političkim i intelektualnim, te nadasve medijskim marionetama steže uže i dalje.
Zasto su hrvatski PROGRESIVCI jeftiniji za odrzavanje od TRADICIONALISTA? - Gordian Wolf
Tradicionalisti - trebaju instituciju sa snaznom hijerarhijom muskaraca u haljama cudnih seksualnih sklonosti, koja se bazira na imovini, zlatu i impresivnim gradjevinama koje se akumuliralo visestoljetnom pljackom i represijom. Zude za stabilnoscu, materijalnom sigurnoscu i nisu mobilni. Ideje moraju biti mitoloske i njihovo sirenje uzima vremena. Kupis ih socijalom ili penzijom.
Progresivci - placas ih inflatiranim kreditnim novcem, saka bezlicnih neizabranih atrofiranih staraca iz EK im kaze sto da misle preko televizije i interneta, i to papagajski ponavljaju. Kupis ih kompliciranim rijecima i titulama (besplatno im nahranis ionako prenapuhani ego) i jeftinim NWO igrackama upakiranim u sareni papir. Stabilnost je nepotrebna, nekretnine su nepotrebne, dovoljno je da ih se uvjeri da placaju sve izmisljene poreze i da su napredni, "jer je tako vani na Zapadu", sto oni vjeruju. Ideje su kratke, brzo se prenose, i lako ponavljaju.
Post je objavljen 02.12.2013. u 16:56 sati.