Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igniss

Marketing

Ako ne želiš dildo u guzu, mrziš žene

U području feminizma i općenito "liberalne kulture" danas predvladavaju samo ove dvije vrste članaka: dobronamjerni ali pogrešno informirani, te zlonamjerni/parazitski. Danas vam donosim jedan članak koji uvjerljivo spada u drugu kategoriju.

Autor je prof. Hugo Schwyzer, bivši profesor "rodnih studija" ("gender studies") na Gradskom sveučilištu Pasadena u Kaliforniji (to vam je onaj gradić u kojemu žive likovi iz Big Bang Theorya; to sveučilište većinom financira država i profesori su plaćeni oko 85 000 dolara godišnje) koji je tamo predavao od 1993. do 2013. godine, kada je dao ostavku.

Važno je napomenuti da je smijenjen zbog seksualnog iskorištavanja studentica kojima je držao predavanja, a ne lošeg rada ili kontroverznosti. Može se bez pretjerivanja reći da Hugo Schwyzer predstavlja ekstremni oblik misli koja već mnogo godina ima prevlast na sveučilištima u SAD-u, te ju premoćno financira upravo država. "Istraživački radovi" koje pišu prof. Schwyzer i družina s "rodnih studija" su često citirani u službenim dokumentima s važnim odlukama raznih ministarstava u SAD-u, pogotovo što se tiče problema diskriminacije, seksizma i sličnih problema, te se time prelijevaju u stvarni život građana te države i ostatka svijeta.

Ako želiš obzirnijeg dečka, pokušaj ga penetrirati dildom u guzu

Želite učiniti heteroseksualne muškarce boljima u krevetu - i boljim saveznicima feminizmu? Put do toga bi mogao biti jednostavan: penetrirajte ih dildom u guzu. Muškarci kojima se sviđa analna penetracija su jedni od najsigurnijih u svoju muškost: jer su se istražili i suočili sa svojim strahovima.


Dobar početak, Hugo! Implicirati da muškarci koji ne vole analnu penetraciju nisu sigurni u svoju muškost će ti garantirano privući simpatiju cijelog društva, a pogotovo muškaraca koje pokušavaš uvjeriti da prime dildo u guzu. Najbolje je početi s uvredama i niskim podmetanjima, slažem se. Bravo, Hugo, majstore odnosa s javnošću.

U duboko mizoginičnoj kulturi, nema puno većih strahova s kojima muškarci odrastaju nego što je strah od bivanja označenima "ženskastima", kao netko tko se ponaša poput žene i dopušta da ga penetriraju.

Ideja da je penetracija čin dominacije je gotovo sigurno vezana za seksizam i ideju da je ženina uloga inferiorna.

Čekaj malo. Penetracija je čin dominacije? Tko kaže? Je li to igdje dokazano? Naime, ja to doživljavam upravo obrnuto. Meni je čin ulaska penisa u vaginu simbol predaje ženi, koja potpuno obuhvaća i guta moju muškost, ponižavajući me i uzimajući mi sve što proizvedem. Stoga je jasno da je penetracija zapravo čin kojim primatelj izražava svoju dominaciju nad onim koji penetrira, a ne obrnuto.

Marš s vašim vaginalnim mišićima od moje slobode! Mogu li dobiti pljesak od svih muškaraca koji osjećaju da ih kod svake penetracije tlači matrijarhija?

Mnogi muškarci su u podsvijesti absorbirali ove ideje.

Čak i ako ne misliš da u penetraciji postoji nešto posebno dominantno ili superiorno, opet je jasno da to misliš. Jer je to u tvojoj pooooooooodsvijestiiiiii.


Vaš um je mjesto zločina.

No kako prepoznati muškarca čija je podsvijest zaražena seksističkom idejom o penetraciji kao patrijarhalnoj dominaciji nad inferiornom ženom? Vrlo jednostavno:

Čak i ako muškarac ne misli da je penetracija čin dominacije, i dalje bi mogao oklijevati obrnuti uloge jer se boji da će izgubiti svoju muškost ako prima umjesto daje. Žene također absorbiraju ove ideje. Mnoge žene se od toga počnu pitati je li im muškarac gay i bi li i dalje mogle poštovati njegovu muškost nakon što su ga penetrirale dildom u guzu.

Još jednom vidimo na djelu genijalni misaoni proces koji prožima gotovo sve grane feminizma:

1. Svi muškarci su seksisti.
2. Ako kažu da nisu, to je samo zato što je u prirodi seksista to negirati.
3. Čak i ako je pouzdano dokazano da nisu, opet im treba tretman za seksiste zato što bi to jednog dana mogli postati.


Korist od igranja prostatom - točnije, kada mu to radi žena, koristeći dildo ili drugu igračku - nije samo zadovoljstvo. To je oslobođenje od okova muškosti, sa sretnim posljedicama koje se protežu još daleko van spavaće sobe. Nijedno drugo erotsko iskustvo koje muškarac može doživjeti ne mogu proizvesti veću empatiju prema ženama nego to kada ga penetrira njegova partnerica. Također, muškarci će puno manje preskakati predigru jednom kada iskuse koliko je dugo potrebno za opuštenost i udobno primanje dilda u guzu. Što se prije riješe svoje nervoze i osjećaja krivnje, to će više sreće iskusiti.

Možda, samo možda, možemo guženjem pronaći put iz seksizma.

Korist od pisanja retardiranih članaka o seksizmu - točnije, impliciranje da svi muškarci zapravo žele primiti dildo u guzu, samo se boje ili su pogrešno informirani - nije samo zadovoljstvo, već 85 000 dolara godišnje. To je oslobođenje od okova financija, sa sretnim posljedicama koje se protežu još daleko van portala gdje je ovaj komad intelektualnog izmeta objavljen.


Čestitam na ovoj demonstraciji muškog hrčka, Hugo. Nadam se da će ti tih milijun i pol dolara koje si skupio pišući ovakve uvredljive gluposti omogućiti da se preseliš u Tajland i prestaneš terorizirati muškarce.

U bolesnom svijetu ovog "profesora" (i legija bijelih vitezova sličnih njemu diljem svijeta), sada više nije dovoljno samo biti heteroseksualni muškarac i tolerirati sva druga živa bića, bez ozbira na spol i orijentaciju. Ne, kako bismo u očima gospode uistinu dokazali da se borimo protiv ženomrzstva, moramo biti potpuno otvoreni prema primanju dilda u guzu.


Ali što ako ne želimo? Što ako smo rođeni takvi? Ono što me najviše iritira oko ovog "članka" kralja svih bijelih vitezova nije pretpostavka da sam muški šovinist samim time što postojim, već nevjerojatno licemjerje što implicira da sam takav samo zato što nisam probao nešto drugo. Zamislimo zgražanje koje bi se podiglo kada bih ja rekao "da bi se sve lezbijke preobratile kada bi samo isprobale PRAVOG MUŠKARCA".

Posebno je ironično to što će jedini muškarci koje bi ovaj članak mogao uvjeriti da počnu primati dildo u guzu biti upravo oni koji su već 100% na strani feminizma, u kojima ne postoji ni trunka seksizma. Oni su jedini koji će iskusiti nešto bola i straha primajući "empatični dildo u guzu" i prilagođavajući svoju seksualnost tuđim idejama kako bi dokazali svojim ideološkim vladarima da su "pravi feministi". Svi drugi će samo slegnuti ramenima, reći "ovaj Hugo je debil" i nastaviti dalje.

Feminizam se svodi na teroriziranje i uništavanje svojih najvećih pobornika.

Poseban problem kod korištenja tradicionalno homoseksualnih pojmova i retorike u feminističkoj borbi protiv patrijarhije je to što je vrlo čest jadan ali efikasan pokušaj razdvajanja muškaraca na gay i straight kampove koji će se međusobno svađati oko toga. A istina je da mene boli neka stvar vole li drugi primati neku stvar ili ne vole dokle god to nekoga ne oštećuje. Isto tako, unatoč skandiranju zgroženih "intelektualaca", misli i većina svih ljudi, bez obzira na spol.

No realnost je da je za muškost potpuno nevažno volimo li ili ne volimo da nam dildo škaklja prostatu, doživljavamo li orgazam od stavljanja Voltaren čepića ili ne, kakve grudi volimo, ili želimo li učiti igru kako bismo dobili više seksa ili ne želimo, ili volimo li kada su žene dobre prema nama. To su nijanse, i upravo zbog toga što su nijanse ne postoji potreba dokazivati ih klanjanjem na oltaru feminizma kao što prof. Debil pokušava sugerirati.


Hugo čini veliku pogrešku ako misli da je homoseksualnost i "ženskasti čin" nešto što je i dalje toliki problem da ćemo od njega svi pobjeći iz sobe, guzice stegnute u iščekivanju feminističkog dilda. Ovo je 21. stoljeće. Čak i konzervativci povremeno kupuju seksualne igračke. Ali to što si stimuliraju prostatu ne znači da si ubrizgavaju serum zbog kojega će nadprosječno simpatizirati žene ili zbog kojega žele slušati nelogične i kriminalno loše izjave feminističkih udruga.

Post je objavljen 02.12.2013. u 13:32 sati.