Žali se jedna moja prijateljica kako protvinici definicije tradicionalnog braka provode bučnu propagandu, a kršćani samo mole! Smatram da je upravo molitva najpotrebnija, a pored toga se treba otvoreno izjašnjavati ne vrijeđajući nikoga, a ni u zapadnom zemljama nije svugdje dozvoljeno usvajanje djece od strane homoseksualnih parova.
Često nam se stavlja u usta da smo za progon te manjine. Ne ulazim u to je li nužno da definicija bude u Ustavu, ali, kad je već predloženo i otvoren demokratski postupak izjašnjavanja, glasovati ću ZA, radi zaštite prava djece da imaju oca i majku, a ako nemaju onda neka ih usvoje bračni parovi koji također imaju majčinski i očinski nagon. Na ovakvu odluku me navodi to štoi tek postajem svjesna koliki su razmjeri naopakog shvaćanja uloge majke i oca u životu djeteta. Čudi me da ima psihologa koji zanemaruju postojanje psiholoških specifičnosti obaju roditelja! Nisu jednoroditeljske obitelji manje vrijedne, ali sigurno je teže njima. (Kao što nisu manje vrijedna bolesna djeca, ali sve činimo da budu zdrava.) Nije li postojanje surogat majki također trgovina djecom!?
Kroz povijest se je pokazalo da su nasilne metode kojima se želi zaštititi moral kontraproiduktivne i dokaz da je "proklet čovjek koji se uzda u čovjeka!" U prvoj Crkvi su kršćani bili "gorušicino sjeme", "svjetlo svijeta", "sol zemlje", "malo stado" (u tadašnjem Izraelu je stado bilo najveće bogatstvo, a i u nas jer poznat izraz "blago"), a krv mučenika bila je sjeme kršćana. Pogani su govorili:"Gledajte kako se ljube!"
I mi bismo trebali biti kao gorušičino sjeme, trebali bismo imati više pouzdanja u Boga i više ljubavi, pa dopustiti da "Bog piše pravo i po krivim crtama!"
Svjesna sam da će netko i u ovom tekstu naći sjeme mržnje, ali osjetila sam potrebu da još jedanput izrazim svoje ZA, za zaštitu djece, bez obzira na to kako će se to na kraju regulirati!
Post je objavljen 29.11.2013. u 14:46 sati.