Moja baka rođena je 1909. godine, a moram priznati da je bila žena 21. stoljeća....
Imala je 70 godina kada sam se ja rodila, ali živo se sjećam kako igra samnom odbojku na livadi, kako je sa svojih 88 trčala za autobusom da joj ne pobjegne i kako nam je radila kolač od amula koje je nabrala sa drveta iza zgrade u kojoj je živjela...Sijećam se i kako se pred nama unukama svađala sa dedom na njemačkom jeziku (rođena u Varaždinu za vrijeme Austro Ugarske) da mi ne bi razumjeli oko čega se svađaju i kako bi mu se na kraju svega iza leđa izbeljila da nas nasmije...Sijećam se da je puno puta razdavajala mene i sestričnu u tučama i svađama, ali puno puta nije izdržala da se ne smije....Sijećam se njenih fora koje u potpunosti kao djevojčica i tinejđerka i nisam razumjela, a kojima se danas tako smijemo....Nitko nije imao bolje fore od nje:
-Bako šta te nije strah živjeti sama sada kada je deda umro?
-Zašto jopice? Mrtvi mi ništa ne mogu, a živih se ne bojim.....(i onda ipak malo tišim glasom) jer se jebat znam....
-Vidi je što je lijepa i debela!!!
-Bako, ali kako debela može biti lijepa??
-Eee jopice dok smo mi bili u ratu gladni i mršavi, svi su nam debeli bili lijepi....
Ajme kako me zezala dok sam bila mršava klinka....
-Jopice, šta si danas ručala?? Komarce!
-E bako kako bi ti ja danas bila lijepa :)
A kada se sestrična ošišala na kratko i svoju prirodnu plavu kosu pofarmala u ljubičasto i kada su je svi krititizirali joj je rekla: Ne brini Goga, lice ti je ionako samo reklama za pidzu....
Zadnje smo razgovarale telefonom 10.12.1996., imala sam 17 godina i ležala sam doma bolesna od mononukleoze....
-Ma nemoj ti meni jopice govoriti da si se zarazila preko čaše. Čula sam ja za bolest poljupca....I mi smo se s dečkima prije 80 godina valjali po sjenicima, ali su makar po nas dolazili u bijelim rukavicama....
Sljedeće jutro su je našlu usnulu s ljubavnim romanom na prsima....
U kuhinji su bili pripremljeni orasi za kolače koje je planirala raditi za nadolazeće blagdane....
Fališ mi jopice! A opet... svako malo si tu....
Tvoje fore odzvanjaju mi glavom i tvoje mudrosti i životna energija su uz mene!
Fališ mi bako! A opet....kao da te samo dugo nisam vidjela....
Pozdravi mi dedu, znam da sada kartate...Možda mu se još koji put izbeljiš iza leđa...
Post je objavljen 09.12.2013. u 07:30 sati.