Bio jednom jedan tata-medo koji je donosio svojoj obitelji coca-colu, svojoj sretnoj obitelji koja je pijuckala colu gledajući u suton, ni malo ne dvojeći da su oni obitelj. Tad je došao zločesti lovac i ne samo da je upucao tata-medu, nego ga je preparirao i spremio u podrum i pokrenuo je lavinu nesretnih događaja.
Medvjeđa obitelj je tugovala ali je i dalje ostala obitelj. .Mudre glave, odjednom nisu samo mudrovale ( i solile pamet svima)
nego su morale i raditi jer postavila su se pitanja i moralna i zakonska i etična i ljudska i medvjeđa.Da li je lovac došao do mede remorkerom ili neki drugim prometalom? Da li je platio carinu na medu ili ga je prošvercao? A podrum, te tko mu ga je iskopao, zašto i jeli pitao tetu Legalizaciju, poznatiju i kao ako nije zatrpat ćemo ga.
I ja imam medu tj. medića. Ne mogu ga preparirati niti zamrznuti niti spremiti u podrum. Zadnjeg (danas) dala sam teti u dućanu,da ga proslijedi u državni proračun jer bez računa se računa.Podruma mi je za cijeli život dosta jer ne samo da sam bila primorana provesti tri mjeseca u njemu, nego sam i novog poreznog obveznika rodila u istom.
Stoga poanta cijele ove priče je :
NETKO NE SAMO IMA PREPARIRANOG MEDU U PODRUMU(NEGO IMA I PODRUM), NETKO NEMA NI MEDIĆA U NOVČANIKU( NEMA NI PODRUMA), ALI SVI IMAMO OBITELJ (što god netko mislio o tome).
Post je objavljen 25.11.2013. u 12:59 sati.