''Ti ćeš,kao i ja,dočekati 70-ti rođendan kupujući pijesak i cimenat!'',rekao mi je nedavno moj dragi kum Dirk Diggler u svojim sve češćim napadima inteligencije.
Nitko nije ljepše opisao prokletstvo tuzemnog življa.
Naučen si na pošteno,ne nadaš se ničemu što bi moglo pasti s neba,radiš i šutiš.
I pušiš....
Doduše,žalosno je da ti je puno,puno njih zavidno na nečemu što bi se,s malim nadogradnjama,moglo nazvati normalan život,ali to je valjda prokletstvo 'svih onih kojih samo žele da žive i rade' (TBF).
ŠUMCI,RIJEKA,1984.
Sjedim s jednim školskim kolegom.
Čovjek voli stripove što je meni sasvim dovoljno da ga svrstam na listu zahvalnih sugovornika.Listamo 'Arenu'. Na sredini poster Lionela Ritchiea (sjećam se,majke mi mile).
Za one koji se ne sjećaju Tita objasnit ćemo da je 'Arena' bila najomiljenije štivo ondašnje dijaspore i današnjih slušatelja 'Narodnog radija'.Red tračeva,red krvavih ubojstava,red potencijalnih kandidata za 'Globalno sijelo',red baba Džuna koje liječe karcinome jednim telefonskim pozivom,veseli vatromet u kojem su ljudi slali viceve tipa ''...Dobar dan,imate li televizore u boji? Imamo! Dajte mi onda jedan žuti!''...uglavnom...totalno žurnalističko smeće!!!
I onda smo ja i šulkolega naišli na oglas u kojem je neka stara babetina držala hrpu novčanica,a kraj nje su bila postavljena pitanja:Da li igrate loto? Da li ste kad šta dobili? Da li bi štajaznam 5000000000 dinara riješilo sve vaše finacijske probleme?...bla...bla....
Uglavnom,gospođa je,za stanovitu novčanu naknadu,nudila točnu kombinaciju Vaših sretnih brojeva.
Iako sam imao samo 9 godina postavio sam kolegi pitanje:''Ako je ona tako pametna zašto onda sama ne uplati nego se zajebava dajući oglase po novinama?''
Ovaj je bio toliko zadovoljan mojom konstatacijom da je otišao po loptu i kasnije smo je čitavo popodne napucavali u zid od garaže.
Loto?
Šizofreno skakutanje kuglica s brojevima.
Nečija nada u bolju budućnost.
Nečija JEDINA nada u bolju budućnost.
Sjećam se svog susjeda,priučenog dizaličara, koji je svojevremeno gledao svako izvlačenje,a nikad u životu nije uplatio listić.
Kako to?
Pa eto,za razumijevanje ovog fenomena nužno je znati tko je sačinjavao trolist seksualnih fantazija svih NKV radnika koji su držali za sebe.
Zna se,Lepa Brena,Neda Ukraden i.....Suzana Mančić.
Na samu njenu pojavu on bi se ovlaš pomazio između prepona,a ja sam taj postupak razumio tek kad su mi počele rasti dlake.
Iako mi nijedna dama iz trolista nikad nije ispunjavala seksualne maštarije.
Kažu da se u svim banana državama jedino bilježi porast konzumiranja alkohola,duhana i igara na sreću.
Mislim da zadovoljavamo uvjete.
Pa,na kraju krajeva, Hrvatska čak i zemljopisno liči na neku poremećenu bananu.
JEZERA,KRAJEM 80-ih
Jedan je moj mještanin tog ljeta šušnuo trinaesticu na sportskoj prognozi.
Lova je bila odlična i kupio je glajnc novog 'Golfa' .Tih je tjedana zabilježio i nagli porast novonastalih prijatelja željnih druženja,klapske pjesme,bevande,gradelade i....aj,stari moga si posudit šta para....
Dobitak na lutriji bih volio iskusiti samo zato što bih se momentalno pretvorio u još veće đubre nego što sam sad.
Vjerujem da bi se pojavio bar jedan žmukljar koji bi mi sa smiješkom ispričao da je moj pradid jebavao njegovu prababu i da mu je ona kao mulcu govorila da je taj moj predak bio strašan jebač.
I tko nakon toga tom čovjeku ne bi kupio sladoled?
Ja bih sigurno.
ZAGREB,STUDIO HRVATSKE LUTRIJE,2002.
Sa mnom je u partizanima osim mog, u glavu bolesnog prijatelja dmg-a, bio i stanoviti Eugen.
Čovjek je svirao gitaru u bendu,volio je Floyde,volio je zajebanciju,pušio i puno čitao.Nakon vojske smo si ostali dobri i sjećam se daleke 1998. i pustih koncerata u Zg koje smo hodočastili.Bila su to dobra vremena...Pokojni predsjednik je tek dogodine počio nositi vlasulju.
Dakle,čovjek je puna 4 mjeseca spavao u krevetu do moga,dijelili smo dobro i zlo(više dobro,u onoj lakrdiji od hrvatskog služenja vojnog roka jedino zlo je bilo kad su za ručak bile tripice...ostalo je sve bila čista stopostotna sprdačina...bar meni.)
I onda Eugena nisam vidio par godina do jedne večeri na Prvom programu HTV-a.
Nedjelja,19.00.
Prije izvlačenja dobitne kombinacije Lota 6/45 na pogođeni serijski broj listića se dolazilo u studio i vrtjelo onaj veliki kotač sa finim novčanim iznosima i tri vrste automobila.
Eugen je bio taj,zavrtio je kolo i dobio Fiat Bravu.!
Svaka čast!
Ova priča je namijenjena svim onim jadnicima koji su potrošili crno iza nokta igrajući loto i uvjeravajući sami sebe da je to sve namještaljka.
Ipak nije!
Ljudi dobivaju....
S čovjekom se bar deset puta nalio kao krava....
Za razliku od nas koji ćemo cijeloga života ''...poštenim putem ići...bit će teško znaj, al'samo ćeš tako stići...miješati beton u svoj sedansčetvrtoj...''
OPSKURNI KAFIĆI PO PERIFERIJAMA,RIJEKA,1990-1994.
Rat.
Opskurni kafići vikendima puni kao šipak.
Dečki u vojnim odorama piju,puše i svoje krvavo zarađene dnevnice troše na....
VEĆA,VEĆA,manja.VEĆA......A JEBO TI BOG MATER I OCA TRIS KRALJEVA SU TI UVIJEK DVIJE VEĆE I DVIJE MANJE...BUDALO....DIGNI ČIP,DIGNI ČIP....
Poker automati su u tih nekoliko godina razorili mnogobrojne obitelji.
Moj prijatelj Mali i ja smo 15.u mjesecu voljeli zalaziti u jedan šupak od kafića na rodnom Zametu.
Taj dan bi šljakeri iz '3.maja' dobili plaću i kako su većinom bili highlanderi po završetku posla bi išli uzbrdo i nekaj bi si spili,ne?
Mali i ja bi naručili pivu i iduća dva sata sa zanimanjem pratili kako teško stečeni novac od brušenja i piketanja brodova nestaje u halapljivom softveru poker automata.
Čip za igru je bio,zna se,40.
Mi smo u to vrijeme amaterski kockali na način da bi ono sirotinje što bi nam mater dala za marendu pametno uložili na poker.Povratak u školu je redovito bio mučan.Dok bi ekipa halapljivo jela sendviče iz kojih su virili sir i parizer mi bismo s rukama u džepovima šutirali kamenčiće misleći:''Jebeš sendvič...hoću škampe.....ili pukovnik ili pokojnik!''...a u želucu kruli li ga kruli....
Doduše,znalo se često dogoditi i da bi nas posralo,ali kad bi se povukla crta mislim da nismo ostvarili značajniju ekonomsku dobit.
Još par legendarnih anegdota vezane za poker automate jednostavno moraju osvanuti na 'SPIG'-u jer su priče stvarno kultne.
Jedan je moj prijatelj nakon burne večeri 'pecanja po automatu' (tako se to kod nas kaže,a ovo 'pecanje' bilo bi 'lupanje po tipkama') potrošio novaca i novaca,a na povratku kući uzeo veliki papir i na njemu napisao 'NEMA VIŠE POKERA' i to zalijepio iznad kreveta.
O ovoj vrsti samopomoći obično se piše po ženskim časopisima.Znate ono,na frižider si zalijepite papirić 'ja nisam debela'.U hodnik si zalijepite papirić 'moram uspjeti u životu'.....Moram priznati da nikad nisam upoznao osobu koja bi koristila ovu vrstu samopomoći pa mi je ono 'NEMA VIŠE POKERA' simpatično za sva vremena....
Ovom drugom (koji nema veze s pokerom) su cijele noći zujali komarci oko glave i kako nije imao antialergijski sprej protiv uboda malih krvopija kao ni RAID električni punjač s onim malim plavim tabletama u gluho doba noći je repetirao kalašnjikov i otresao dva tri rafala po zidovima.
Vjerujem da su ga do zore komarci i dalje ubadali,ali su sigurno,od straha,mnogo tiše zujali...
Jedan je moj,nažalost pokojni mještanin,cijelo popodne u Šibeniku mlatio u kazinu i u jednom momentu imao u rukama pozamašan iznos.Kako to u hazardu obično biva,vrlo je teško staviti novac u džep bez onog :''A ništa,mala,daj mi još jednu pivu i otvori mi ga za 50,100,200 kuna...'' Kraj priče naslućujete i sami,ali mi je ipak najluđe to što nakon izlaska iz kazina nije imao u džepu ni novčića,a trebalo je platiti nekoliko sati parkinga....Tko nije nikad u životu osjetio kakav je to osjećaj uskraćen je za jedno uistinu dragocjeno iskustvo.
I kako bismo zaključili priču o pokeru za sam kraj stiže jedna legendarna scena dostojna najboljih čeških komedija.
Dakle,kafić je zatvoren.
Zidovi se piturivaju i uređuje se kupatilo.
Jedan gost dolazi na vrata i moli ga da mu uključi poker da baci partiju.Ovaj mu govori da dođe sutra,ali ovaj ne odustaje.
Iduća scena je stvarno čista avangarda.
Čovjek sjedi za poker- automatom,puši i lupa po tipkama prekriven onom prozirnom,tankom zaštitnom folijom,a iznad njega po plafonu prolazi valjak i sitne kapljice boje padaju po foliji....
Gdje smo ono stali?
Aha,dakleda se ne zaboravi,kad bih ja slučajno dobio na lutriji postao bih pravo,pravcato đubre.
KANTRIDA,RIJEKA,1994.
Jedna od svakako najglupljih igara na sreću su-srećke.
Ogrebi foliju,složi tri ista znaka,rasparaj pa rastvori.....
Par puta sam se u životu zajebao,ali neću više.
Bilo je više nego dovoljno.
Najluđa priča vezana za srećke hrvatske lutrije bila je kad su dečki s Kantride kupili onu cijelu zdjelu.Unutra se nalazi stotinjak srećki unutra,mora jedna biti dobitna mamu joj jebem.
Nakon sat vremena urednog paranja listića dobili su samo čaj.
Šipak!
SA SREĆOM TREBA ZNATI....
I za sami kraj ostavio sam jedinu privrednu granu na koju možemo biti ponosni.
To su svakako kladionice.
Temeljni stup hrvatskog gospodarstva i savršeno odgojno sredstvo.
Majke,ako je vaš 12-godišnjak kojim slučajem osvojio 1400 kuna na kladionici i pritom dobio Vašu blagonaklonost shvatite da ste upravo dobili doživotnog debila.
Ma kako god to okrutno zvučalo...
Nedavno je jedan moj poznanik na talijanskom lotu osvojio 90 000 kuna.
Kolegica s posla me narajc....nagovorila da u to ime i mi uložimo 5 kuna u bolju budućnost,ali nam zasad slabo ide.
A i pomalo me prošao onaj početni zanos...
Ipak je puno zdravije u 72-godini života rastegnuti kabel,uključiti mješalicu i zamišati par karijola betona.
Ima da se sve praši.....
.
Post je objavljen 18.11.2013. u 21:36 sati.