Pregled posta

Konzerviranje budućeg sveca

Jesen je, sezona pripremanja zimnice (merde, moral sam dve minute kontat da se setim te riječi, fakat je vrijeme da se vratim u bliže krajeve jer bum počel sam sebi "Nin Hao" govorit!). Uzmeš 102 lete starog Mastera, ubaciš u teglu...i dobiješ ovo:

Slažem se, neukusna prispodoba, ali zanimljivo mi je bilo to vidjeti za budiste, koji uče o nebitnosti tjelesnog. U svakom slučaju, prema onom što su mi rekli, ovaj uvaženi Učitelj je zaključio da nije potrebno da se njegovi učenici trude oko skupljanja relikvija nakon posmrtnog spaljivanja njegovog tijela, ne, on je živio toliko sveto da je cijelo njegovo tijelo relikvija, pa neka ga jednostavno ubace u posudu i drže tako. Po sjedalicama naokolo se vidi da učenici i dalje dolaze u posjetu. Da baš ne sjede pred metalnom ...teglom, obukli su ju u zlatnu krpu, a ispred nje postavili voštanu figuru Učitelja, dok ovaj u tegli ne...hm, ne bude spreman.

Tradicionalno su tako postupali s Učiteljima od samog početka Zena, 4-ti i 5-ti patrijarh su tako bili mumificirani. Na web-stranici D. Gildow je cijela galerija budističkih mumija sa Tajvana i okolice, čovjek je radio doktorat na tu temu na Berkeleyu. Za slučaj da jedete čitajući ovo, neću vam sad dati primjere koje on pokazuje, takvih mumificiranih Učitelja izvađenih iz tegli ili zemlje, pogledajte si sami ako vas zanima. Zanimljivo što čovjek nauči posjetom naoko bezazlenom samostanu na brdašcu na rubu grada. Nisam znao da je postojao taj običaj, mislio sam da je riječ bila više o primjerima čudesnih očuvanja tijela i onda unošenjem toga u kult od strane neukog svijeta. Čovjek uči dok je živ.

Prilaz samostanu na mirnom obronku brda je spreman za mnoštvo posjetitelja:

Ovo je glavna zgrada, podignuta nedavno zbog povećanog zanimanja:

Unutra je mnogoruka Guanyin, uobičajena svuda na Tajvanu:

Ipak, glavna figura u tom samostanu je u drugoj, manjoj zgradi iza ove velike. U centu za posjetitelje su nam rekli da je ovo jedna od samo dvije figure na svijetu gdje je Guanyin (ili Kuanyin) u obliku sa slike ispod. Guanyin je kineska verzija Avalokitešvara Boddhisatve, koji utjelešnjuje samilost i ljubav prema bližnjima. Kinezima se učinilo prigodnim za njegove karakteristike promijeniti mu spol u ženski:

Zanimljiva priča je da je ova statua ostala nakon Japanske vladavine, a druga takva postoji jedino još na Japanskom Carskom dvoru. Kad su Japanci otišli, kinezi budisti nisu znali što će s tim, pa su pitali da im pošalju nekog kaluđera da pomogne. Onaj kog su pitali isprva nije želio ići, ali onda mu je u snu došla Guanyin i molila da se pobrine za nju. Došao je i ostao, i sad je pored njezinog hrama i njegov:

On čeka svoje vrijeme u onoj (metalnoj) tegli pa da postane punopravni sveti objekt. Tako se rađa kult. Zanimljivo za vidjeti vlastitim očima.

Evo kako izgleda jedan mladi kaluđer u tradicionalnoj odjeći koji se dovezao, o čuda, crnim lipim Audi A4...odma mi je bilo jasno čemu onakav prilaz. Očito je tradicionalno, ne samo u Budizmu, da kaluđeri vole skupe crne aute. Ljudi daju milodare, limodare, pa kupujmo limu, limuzine...zvuči nevino kao dječja igrica, ali lova koju treba iskeširat za A4 nije dječja igrica. Da ne bi sad bilo da sam ja samo antiprotivan, samostan je, kako i priliči organizaciji koja štuje Guanyin, poznat po pomaganju siromašnima i potrebitima, imaju i vlastito sirotište. Plus za samostan, minus za moj skepticizam, i oni su samo ljudi.

Vratimo se tegli. Učitelj ima lijep pogled:

Nije usamljen, evo nedaleko i drugog samostana.

Din-don, evo zvon, a tu je i priručni telefon, da se kaluđer koji taman zvoni javi direktno Centrali i provjeri stanje na Wall Streetu? Halo Bing, kako brat?

Post je objavljen 18.11.2013. u 10:43 sati.