U ovoj špilji previše je strave.
Pića baš nigdje za krupne nam oči.
A možda tama ukras je za glave,
noge i srce. Tiha nada toči...
Daljine dječje sveđ u nama rastu.
Stavismo na dlan blago snova zlatnih.
Zadani mraci već pred nama kljastu
livadu steru, ostavštinu blatnih.
Kome smo dali svjetlo na odlasku?
Istina dana k'o svjetlost je jedna?
Jesmo li uma imali il' masku?
Rasuti jesmo kao zrnjad bijedna.
Strnište mračno rascvjetalih rana.
Jedina svjetlost ka' istina dana
Sabrani soneti
Post je objavljen 15.11.2013. u 19:41 sati.