Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

ŽIVJETI = UMIRATI = ŽIVJETI



Smrt je Bog dao kao lijek našem srcu, da ispustimo iz ruku ono što nas od Boga dijeli.
U svima nama živi strah da ćemo nešto izgubiti.
(Bogati mladi od vrlo žalostan jer bijaše vrlo bogat.)
Samo pesimist u patnjama vidi gubitak.
Tko izbjegava umiranje propada.
Ne postoji ni jedna situacija koja ne bi u sebi imala klicu života.
Treba naći spoj između umiranja i življenja. Kod umiranja se radi o gubitku kao dobitku.
Nauči čovjeka umirati, naučio si ga mudro živjeti.
Ako već sada umreš, onda ti onaj zadnji trenutak života neće biti strašan.
Sunce ovdje zalazi, a drugamo izlazi.
Svakodnevna naša umiranja su proboj u novi život. Boli ovoga života su porođajne boli rađanja novog života.
Razni oproštaji, prekidanja, križanja, nesreće... Svoje zvanje ne možemo ozbiljno prihvatiti ako sva ostala ne isključimo.
Gdje god nogom staneš, nauči reći zbogom...
Trebaš biti bačen u zemlju kao sjeme pšenice, pokriven gnojem poniženja, snijegom zaborava...
“Sin čovječji mora biti mučen i ubijen ... i treći će dan uskrsnuti”
Apostoli to ne shvaćaju, odbijaju, ne čuju nastavak.
Isus je uskrsnuo, treba se radovati. Ali da li si ti uskrsnuo? Možeš li ako nisi umro?
Život je samo ono što ostaje i kad umreš.
----
"Dok nas ima, nema smrti, a kad nje bude, neće biti nas" (Epikur)
"Ničega se nema bojati onaj koji se ničemu nema nadati. Čovjek čitav umire, pa ako i nije sretan dok živi, barem može biti miran..." (Lukrecije) Kad mu je život postao nepodnosiv, Lukrecije ga je dokrajčio bodežom.
Dostojevski je pred smrt pozvao svoju djecu i rekao im: "Imajte potpuno povjerenje u Boga nikad ne prestanite vjerovati u njegovo praštanje. Ja vas volim, ali moja ljubav nije ništa pored neizmjerne Božje ljubavi za ljude, njegova stvorenja. " Zatim ih je zagrlio i dao svoj blagoslov.
Mi poželimo umrijeti baš onda kad je najpotrebnije, najvažnije ustrajati u življenu. (p. M. Jurić)
"Kad kome zvono zvoni, ne pitaj kome zvoni! To tebi zvoni!" (Hemingway)
Za Cicerona smrt je bila nešto užasno, za Katona nešto poželjno, a Sokrat je prema njoj ravnodušan. (Montaigne)
Umirućima treba vratiti zanemareno ljudsko dostojanstvo, nikad ih ne smijemo prepustiti osjećaju da su 'bespomoćni i osamljenički napušteni'.
/o umiranju, smrti, kliničkoj smrti - vidi Cus 3,1993/
Čim se čovjek rodi zreo je za smrt, a kad umre prerano umre. (Heidegger)
Spasenje je ostvareno kada je bio žrtvovan Život. Ono se u nama ostvaruje kada mi žrtvujemo svoj život. Grob više nije strašilo - ako se u nj ulazi sa svjetlom i nadom uskrsnuća. (p.Pavin)
Čovjek je mrtav tek onda kad ga se nitko ne sjeća.
Onda kad dođe u ruke koje su ga iz praha stvorile i kojima će se kao prah vratiti.
Plaća grijeha je smrt (Rim 6,23). Grijeh, doduše, teži za životom, ali pritom bira ono što je propadljivo i nemoćno. Na taj način grijeh promašuje stvarni život i hita u smrt. Zato smrt i nije neka izvana proglašena Božja kazna za grijeh, nego unutrašnja posljedica (Rim 8,13; Gal 6,8). Neizbježivost smrti je vrhunski izraz neslobode. Pritom treba imati pred očima da smrt nije samo zadnji trenutak života, nego vlast i usud koji pritišće cijeli život. Ona se najavljuje u mnogovrsnim patnjama, bolestima, nevoljama i jadima. Sama smrt predstavlja vrhunac bezizlaznosti kao i njegov “biti lišen budućnosti”. ... Temeljno životno usmjerenje onog koji ima svoj život u Kristu ne teži onome što propada u smrti. Time je smrt izgubila svoj žalac. (W.Kasper, Isus Krist, Split 1995, str. 191)
Mistici, s kojima se slažu liječnici i psiholozi, zamijetili su da u svakom čovjeku, na svim razinama postojanja, supostoje smrt i život, to jest napetost između oprečnih sila. Smrt na jednoj razini možda je preduvjet višeg života na nekoj drugoj razini. (J. Chevalier - A. Gheerbrant,Riječnik simbola, Smrt, Zagreb 1994)
Kad si se rodio svi su se smijali a ti si jedini plakao, kad budeš umirao i svi budu plakali, ti se smij.
Jedne večeri posjeti smrt jednu gostionu jako daleko od Teherana, a čovjek neki smrtno prepadnut, da umakne smrti, uzjaha konja i trkom jahaše do Teherana. Upita Bog smrt što je s tim čovjekom. A smrt mu odgovori da ga je večeras vidjela u onoj gostioni i začudila se jer večeras s njim ima susret u Teheranu.
Da bi nastala zemlja, kaže znanost, mora umrijeti zvijezda. To je smisao njezina života. Da bi se rodio Bog, mora umrijeti čovjek. To je smisao našega života. (Stjepan Tomić)
Sve je dobitak, ako je gubitak sve.
Odbaci put ako putovanju smeta
Vukovar je uništio sebe ne predavši se da spasi Hrvatsku.

Post je objavljen 02.11.2013. u 07:45 sati.