Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ap-placenici

Marketing

Domaća tarapana


Nakon prošlonedjeljnog susreta na kojem smo pokazali i dokazali uspješnost dosadašnje provedbe naše taktičke izobrazbe, ovu nedjelju je odrađen domaći ili ti ga interni Plaćenički trening. Po običaju bilo je onako domaće žestoko i oštro. Iako nas na vanjskim susretima i treninzima uvijek vodi misao - sa štitom ili na njemu - ni interno odmjeravanje snaga nikada nije za baciti. Jer upravo tu se gradi ona prirodna hijerarhija u našem anarho okruženju. Nije to hijerahija u zapovjednom, već hijerahija u provedbenom smislu. Nakon par treninga točno znaš što od koga možeš očekivati na terenu, tko je za što nadaren, odnosno što kome najbolje leži. Jer džaba ti izmišljena titula koječega i nacrtani čvarak na epoletama ili grudima, ako iza toga ne stoji istinsko primjenjeno znanje, umijeće i iskustvo. Nešto vrlo konkretno i opipljivo tj. nešto što se može vidjeti i osjetiti na terenu. Puno je to sitnih detalja uvezanih u ukupnu sliku, od kretanja, prebacivanja, paljbe, komunikacije, koordinacije do osjećaja za prostor i ljudstva u njemu. Puno od toga se može naučiti i uvježbati, ali jedan dio je urođen. I upravo taj urođeni dio čini te sitne nijanse zbog čega netko ima žicu za nešto, a netko nema. Naravno da bi se spoznao vlastiti maksimum, treba zaći u crveno i testirati vlastite sposobnosti do krajnjih granica. A to se može spoznati samo u borbi na život i smrt, odnosno u odgovarajućoj simulaciji takvih uvjeta. Konkretno u situaciji gdje sa druge strane cijevi imaš osobu otprilike iste inteligencije i taktičko-tehničkih osobina. Mano e mano. Čovjek na čovjeka...

Placenici

Što se same provedbe današnjeg treninga tiče, izlazi nas 18 i dijelimo se osam starih protiv 10 mlađih Plaćenika. Kad kažemo starih ne misli se na godine, već na broj odrađenih treninga. No kao što jedan naš "stariji" suborac primjeti, ti "mlađi" Plaćenici mogu puno više trčati od nas "starih", a i replike su im obično nove sa puno boljim dometom od naših. Ukratko prednost "starije" strane je vrlo dvojbena. No upravo to, trening u lagano nepovoljnijim uvjetima, na kraju je ono nešto što vas tjera izvući maksimum iz najvažnijeg "mišića" tj. našeg mozga. Predviditi kretanje i postupke neprijatelja je upravo ono nešto što omogućava prevagu u borbi. Jer ako znaš što će oni napraviti, možeš im parirati sa odgovarajućim protumjerama i postupcima. Što smo u konačnici danas i radili puna tri sata i nešto sitno. Tijekom kojih smo taktizirali, grizli, zaletali se i povlačili, a sve u cilju kako bi izvukli maksimum iz svake, pa čak i taktički nepovoljne situacije. Stoga mogu reći kako na kraju rezultat te dvije poduže borbe uopće i nije bitan. Ono što je uistinu bitno je pouka i iskustvo koje je svatko od nas nakon današnjeg fajta ponio kući. Naravno uz neizostavnu raščlambu koja je uslijedila nakon današnjeg treninga. U opuštenoj atmosferi uz lagano fermentirani osvježavajući napitak...


Post je objavljen 27.10.2013. u 20:58 sati.