Marketing
Borbeni kompletić za hrvatske ženice
U nedavnom istraživanju provedenom u hrvatskim srednjim školama na reprezentativnom uzorku, utvrđeno je da 23,7 posto srednjoškolki drži prihvatljivim ako dečki s njima postupaju „malo grublje“. Istovremeno se 26,8 posto anketiranih srednjoškolaca slaže s konstatacijom kako „žene povremeno zaslužuju batine“. Mlada hrvatska ženkica brzo nauči krotko prihvaćati svoju „od Boga dodijeljenu sudbinu“ nakon što je godinama zasipaju savjetima župnika i vjeroučitelja kako „žena u braku treba trpjeti batine jer je razvod grijeh“, ili kako „u obitelji ne može vladati potpuna jednakost između muža i žene jer obitelj ne može imati dvije glave“, kad je odgajaju u ozračju kako je „muž glava obitelji i njemu pripada vlast u obitelji, a žena je srce obitelji i ima biti mužu podložna te da se pokoravajući mužu, ona pokorava Bogu budući da je muž u obitelji zamjenik Božji“. Dobro odgojena hrvatska žena „ustaje kad muškarac uđe u prostoriju“, kako je to poučno novinarima svojevremeno posvjedočila jedna bivša ministrica i istaknuta pedagoška dužnosnica, shvatila je da su „batine radost za ženu“, a utuvila je u svoju žensku glavu i političko-pravne sentence kako ju je „Bog stvorio za madrace, a ne za mudraca“, ili da trebaju „manje pričati, a više rađati“, kojima je sažeto u Saboru poučio žene jedan istaknuti politički djelatnik i ustavni sudac. Tisuće žena u širokoj lepezi od curica do starica koje godinama završavaju po kojekakvim „ženskim kućama“ svjedoče o dobro svladanim lekcijama iz hrvatske tradicijske baštine.
Listanje hrvatskih novina potvrdit će i najpovršnijem čitatelju kako je običaj fizičkog discipliniranja žene ravnomjerno raspoređen u svim stališima hrvatskog društva pa voljene supruge tu i tamo klepe direktori banaka, poljoprivrednici, diplomati, policajci, predsjednici upravnih odbora osiguravateljskih kuća, radnici, odvjetnici, ribari, profesori, vozači, menadžeri... Pri tome je odmjerenost ključ uspjeha: dok neprimjereni, konzervativni modeli kažnjavanja neposlušnih žena (batinanje štapovima, vješanje, ubadanje noževima) nailazi na skoro nepodijeljenu društvenu osudu, dostojanstveno kažnjavanje neodgovornih pripadnica ženskog spola (pokoja ćuška, vritnjak) se u pravilu prihvaćaju sa simpatijama i smatraju se znakom dobrog kućnog odgoja te poželjnom manifestacijom intelektualne i fizičke superiornosti. Uostalom, bez dobrog udarca nikakve koristi od oraha, magarce i žene.
I tu dolazimo do moje briljantne poslovne ideje – proizvodnja borbenih kompletića za hrvatske ženice. Na ovu ideju navelo me je jednostavno pitanje koje si vjerojatno postavlja prosječan hrvatski čovjek bar jednom, dvaput mjesečno: što napraviti sa ženom nakon što je premlatiš? Dakako, treba je brzo i efikasno zaliječiti do njene slijedeće pogreške. Međutim, osim zavoja, flastera, kopči, udlaga, ljekovitih masti, raznih eliksira, kažnjenoj ženi za tu svrhu trebaju šminke, sjenika, korektori, kako bi zamaskirala masnice. Kao što to vrlo često biva, uvijek ti nešto usfali kad ti najviše treba. S druge strane, ne možeš ženu u šljivama vodit po gradu ko medvjeda, pustiti na posao, voziti je doktoru, poslati je u apoteku. Ili, gosti ti dolaze, a ona izubijana cvili i kvari ukupan pozitivni dojam pred, recimo, inozemnim investitorima... A što ako je taj dan baš subota i nedjelja pa ništa ne radi? Za takve prilike služio bi borbeni kompletić za hrvatsku ženicu u kojem bi u maloj, praktičnoj i umjetnički izrađenoj kutiji bili pažljivo spremljeni najneophodnija sredstva koja će pomoći pretučenoj ženi da što prije ustane i sakrije vlastitu sramotu.
Borbeni kompletić za hrvatsku ženicu trebao bi imati svaki pošteni hrvatski dom, čak i onaj u kojima su zbog nadiranja pogubnog liberalizma počeli blijediti tisućljetna tradicija fizičkog kažnjavanja raspuštenih žena. Poznajući naš mentalitet, zadnji papučari i tutleki bi kupovali i po nekoliko kompletića, samo da pokažu svijetu oko sebe tko u njihovom domu nosi hlače, a za normalnog muškarca, to bi mogao biti zgodan prigodni poklon koji bi ujedno mogao poslužiti i kao potvrda njegove normalnosti, političke ispravnosti i moralnog zdravlja. To je nešto što bi dobrohotne svekre mogle poklanjati snahama, majke kćerima, šogorice šogoricama, a kupovale bi ga i ponosne žene koje iole drže do sebe. O turističkom i izvoznom potencijalu ovog brendiranog nacionalnog proizvoda da i ne govorim. Uglavnom, borbeni kompletić za hrvatsku ženicu mogao bi vremenom postati naš prepoznatljiv izvozni proizvod širom svijeta, nešto kao njemački automobili, ruska nafta, talijanski dizajn ili skandinavske telekomunikacije. Riječju, naša gospodarska slamka spasa.
Post je objavljen 27.10.2013. u 20:56 sati.