Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/terasasvijesti

Marketing

I didn't realise you wrote such bloody awful poetry...

Polovi mog uma u vječitoj su svađi.
Krajnje granice; besmisleno pokušavam odvojiti potrebe tijela od potreba uma, pokušavam odraziti mislima djela, umom želim zavesti tijela.
U najdubljim kutevima uma znam da sam daleko od sreće, a ipak se na svakodnevnoj razini uspijevam zavarati banalnim mislima i usiljenim osmijehom na vratima društva.
U snu vidim groblja, crne mačke i svijeće koje se gase, pregorijevaju; u pozadini čempresi, šire se obzorom plameni, smrtna zvona, vjetar sablasno raznosi jesenje lišće; ja, u vizijama vučem kofere i sanjam ljubavne susrete.
Kada me ozljedi realnost, upadnem u stanje melankolije iz koje me vuku jedino čudne suze; više ne izgledaju kao što su izgledale suze koje je on izvlačio iz mene, promijenila im je okus čudna strast kojoj sam se jednom predala.
Iz duše nema izlaza, ja je ne prodajem(umjetnost me još uvijek nosi valovima, val još uvijek želim biti), još uvijek želim i trebam igrati.
Igrati, to je opstanak. To je više i od potrebe i od želje, i od razloga i od razuma.
Moj početak i kraj, i jezgra i srce, i jučer i danas i sutra.
Kontradikcija uma za teatar je dobra, rekla bi čak neizbježna. Pustit ću muke da me grebu svojim oštrim noktima u svrhu umjetnosti. Nije li nužno patiti za ono što volimo, bio to ljubavnik, teatar ili dom?



Post je objavljen 11.10.2013. u 16:29 sati.