Marketing
Merak na Treskavici
Planina Treskavica dobila je ime po potresima koji su je spopadali u dalekoj prošlosti.
U novije doba nisu bila zabilježena nekakva seizmička događanja u utrobi te lijepe planine.
Nažalost, zabilježena su potresi druge vrste, oni koje proizvodi čovjek sa oružjem u suludom ratu koji je posebno
zadesio područje ove planine iznad Sarajeva, teško oružje kretalo se stazama i putevima kojima danas
hodaju planinari i svi zaljubljenici prirode, ostaci takvog oružja rasuti po planini pričaju priče koje radije ne bismo slušali uz logorsku vatru, ali te priče su istinite i ne možemo ih izbrisati.
Krenuli smo iz naših sigurnih luka na put do Treskavice svjesni da su po njoj još uvijek rasute mine, ali s velikim povjerenjem u naše vodiče koji su staze ispitali i provjerili, znajući da su vjerni zaljubljenici planine
osigurali i markirali planinarske staze prema svim krunskim draguljima ove Bosanske princeze.
Tako da nije bilo druge nego vjerovati vodičima kad kažu da je strogo zabranjeno udaljavanje sa markiranih staza
...čak i u onim hitnim slučajevima kad je neophodno potražiti nekakav grmić sa strane.
S obzirom da ste pročitali prethodni post, jasno je da sam preživjela Treskavicu, čak i u onom hitnom slučaju.
Eh, to je već bilo umijeće snalaženja!
Nego vratimo se do onog planinarskog kampa na Sustavcu, one idile usred šume gdje se u žuboravom potoku
Sarajevsko pivo ohladi za čas posla, vatrica pucketa, kobase se peku, a zec je negdje u šumi.
Noć u logoru na Sustavcu bila je hladna, što se i očekuje kad si na 1180 metara nadmorske, usred Bosne,
u zadnjem tjednu ljeta. Kad se ugasila logorska vatra i pogasile sve čeone lampe koje su se šetkale među šatorima i bungalovima, nastupila je tišina, blago narušena žuborom potoka....uokolo kampa nadvisile se tamne sjene visokih stabala,
obrisi planine, a kad pogledaš gore.....gore se prosulo trilijarde zvijezda, nikad sjajnijih, nikad bližih....
Da nije bilo tako zima usred te planinske noći, ostala bih sve dok zora ne bi pogasila blještavu svjetlost zvijezda....
u drvenom šatoru ipak je toplije.
Ranim jutrom krenuli smo stazom uz potok koji nas je veselim žuborenjem razbuđivao.
Probijajući se kroz divovske klobuke
ljekovitog repuha
Jutarnje sunce obasjavalo je ruse kose usnule princeze
Uskoro nailazimo na razrovan i blatnjav šumski put, razbacana debla i vidljivu eksploataciju šume.
Preskačemo balvane u potoku i nastavljamo šumskom stazom, okruženi ljepotom, okupani znojem vlažne šume
Iznad glava uzvisile se smreke, jele....kamene litice
Na kraju kolone stigoh i ja do ostatka grupe koja se odmarala na vjetrovitoj padini ponad Velikog jezera, 1550 m.
Nisam ni zbacila ruksak sa leđa, niti odmorila umorne noge kad li vođa uzvikne: "Idemo, pokret!"
Ostadoh u čudu, jer ponadala sam se nešto dužem odmoru na ovom mjestu: "A di sad?"
Vin ci mi u čudu odbaci: "Pa na vrh!"
Zaista, pa gdje mi je pamet bila?! Treba stići do vrha još danas, a vremena baš i nemamo na pretek.
Nevoljko vratih ruksak na leđa i pođoh za ostalima i vrtim po glavi: Put-vrh-vrh-put-put-vrh-cilj-vrh-put....cilj....
Pitam se - Zar moram stići do vrha da bih dostigla cilj zbog kojeg sam došla na ovo prekrasno mjesto?
Ne, u ovom slučaju put je moj cilj. I odabirem put, put prema mojim mogućnostima.
Vodiči su odobrili moju odluku uz obaveznu napomenu da ne skrećem sa markiranih staza.
"Časna planinarska!! Neću biti Crvenkapica i neću skretati sa mog puta!"
Kolona se udaljavala na stazi ispred mene
I tako sam s velikim olakšanjem usporila, odmorila, ohanila i prepustila se tom posebnom doživljaju -
meraku na Treskavici.
Na samom početku merak je počeo s pjesmicom....uberi borovnicu, neku bobicu....
....i ne skreći sa staze!
Na padini prema jezeru ugledam vitko stabalce ukrašeno grozdovima narančasto-crvenih bobica.
Jarebika, to bi trebala biti jarebika!
Kad ideš polagano možeš uživati u promatranju planinske flore, uz stazu nanizali se grmovi puni modrih zvončića,
Iz zelenila izranjaju bijeli cvjetovi velikih ivančica, na sivom kamenu zalijepila se mahovinasta papučica
Na stazi skoro me prestigao puž, gusjenica se pokušava kamuflirati u štapić
Dok mi pogled vrluda po nebesima, noge same gaze po stazi...među odronjenim gromadama...
s noge na nogu prešla sam više nego sam planirala i odjednom ...ukaza mi se princeza u svoj svojoj ljepoti!
Uokolo uzvisili se vrhovi....na koji su oni pošli, pitam se?
Nailazim na dvobojne markacije, baš ko dvojezični putokazi...preskačem opet neki potočić, staza se dijeli u dva smjera.
Pitam se kojom stazom su krenuli, ostajem tu kod potočića...vrijeme je za ručak.
Svugdje naokolo niske borovnice, a među njima sve nešto ševrlja, nekakvi cvrčci-švršci...
Možda je ovo taj "švršak" šta švrlja.... švrrrrrrrrrr,švrrrrrrrrrrr,švrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
Pozdravljam švrška, ostavljam potočić, crveno-zelene tepihe, kamene likove...
Pored snježnog jezerca bdije kameni čuvar...
nešto blješti na vrhu bublastog mu nosa, znam samo da to nije bio moj ručak
Vraćam se natrag do Velikog jezera gdje ću dočekati glavninu koja se vraća sa vrha, Mala Ćaba (2086 m)
Ipak je taj vrh puno dalje od ovog mjesta gdje švrljaju švršci i žubori potočić nazvan Konjsko vrelo
Nekih 20-tak metara iznad površine Velikog jezera, smjestilo se Platno jezero...izgleda da se voda iz Platnog slijeva
i puni Veliko jezero
Spuštajući se prema jezeru upala sam u valovitu udolinu...zavaljalo me, uljuljkalo i izbacilo iz peta....a lipoteeeee!
Naišla sam na slike ove biljke u punom cvatu, tamo piše da se zove vrbica
(Fireweed - Latin name : Chamaenerion angustifolium)...
posudila sam sliku sa ove stranice http://www.panoramio.com/photo/75704903 -
link neće da se učita, pa prikazujem sliku koju je uslikao Nihad Ciko,
da vidite tu ljepotu
Ima da potegnem u ljeto kad te vrbice cvatu.....uf!
Upoznah familiju koja je nedjelju odlučila provest na Velikom jezeru. Stariji našli zavjetrinu na padini, a dječaci se rastrčaše u potrazi za preostalim borovnicama. Lijepo je vidjeti da život ide dalje, planina je tu i prima u svoje krilo sve koji joj dođu.
Umorna ekipa uskoro se spustila sa svog pohoda na vrh i nakon kraćeg zasluženog izležavanja
sustavno smo se stuštili prema Sustavcu
A šuma je šumorila, riječica žuborila....kao večernje uspavanke za umorne planinare koje još čeka dugo putovanje kući
Posebno se staknula jedna postojana klisurina, pronađoh da se ove stijene zovu Šiljevica, onda bi se ovaj šiljasti čunjoglavi kamen mogao zvati Šiljevac, hm...kanda se malkice namrštio ?
Vodopade Skok i Skakavac trebat ćemo pohoditi u proljetno-ljetno doba, nakon šta se snjegovi otope i rijeke nabujaju, kad vrbica procvate...već zamišljam kako će to biti još jedno divno druženje sa Treskavicom.
DODATAK 1: Uz suglasnost autora, prilažem video snimku mosoraškog pohoda na Treskavicu na kojoj je zabilježen i uspon na vrh Mala Ćaba
DODATAK 2
Ponukana komentarom od 2573, pronašla sam još neke linkove koji će još bolje približiti ljepotu ove prekrasne planine,
te neke detalje iz povijesti
Iz nekog razloga linkovi ne rade pa kopiram kod ovih stranica:
Priroda Turove - http://en.advisor.travel/city/83180/gallery_pano
Plan.dom Josip Sigmund u Kozjoj luci - nekada - http://www.panoramio.com/photo/45484337
Pl.dom Josip Sigmund - sada - http://www.panoramio.com/photo/8426284
Post je objavljen 07.10.2013. u 13:44 sati.