Znamo da u našoj državi previše toga ne štima, no kada se nađete usred toga što ne štima vjerujem da bi mogli svašta napraviti. Pročitah nedavno kako će se kažnjavati oni kojima je izašla valjanost osobnih iskaznica i to sa popriličnom svoticom, jer proračun treba puniti na bilo koji način samo ne vraćanjem ukradenog još od osamostaljenja lijepe naše, više lijepe njihove (čitaj niz političkih lopova, i onih koji su zakone krojili kako im je pasalo da bi pokrali dok su nevini ginuli na ratištima). Dakle vidjeh da mi je osobnoj izašao rok valjanosti prije desetak dana pa se uputih u Petrinjsku ulicu (Zagreb) predati zahtjev za novu. Uz put svratim fotografu poslikati se, mislim moram imati sve spremno. Popust za fotke 50%, cijena 50 kn s popustom. Zatim nastavim do policijske uprave, a ono ulica prepuna naroda. Mislim vani puše jer unutra je, hvala Bogu zabranjeno (nisam pušač, oni koji puše neka se ne ljute). Na ulaznim vratima pedesetak ljudi u muvingu. Neki bi van, neki unutra, a lijevo dvorana gdje se kupuju biljezi i formulari red od dvjestotinjak ljudi. No saznah da se za osobnu samo uzima uplatnica i da je zapravo red za plaćanje na šalteru pošte. Uzmem uplatnicu i vratim se u Jurišićevu na glavnu poštu i za desetak minuta uplatim 54 kn i ponovo u Prašku. Osobne iskaznice prvi kat. Penjem se, a kako imam problema sa disanjem lagano gubim dah. Kad na ulazu u dvoranu red ispred aparata za uzimanje broja. No jedna službenica rješava brzo izdavanje brojeva. Daje mi cedulju i kaže ispred vas je sedamsto trideset osam osoba. Gledam ju i ne vjerujem što mi govori. Ponavlja 738 osoba. Iako je iza mene red pitam kada bih onda mogla doći na red? Odgovara sasvim smirene za šest sedam sati. Okrećem se i kao u nekom bunilu napuštam prvi kat. Gledam na sat. Do kraja radnog dana neću doći na red. Odlazim doma. Listić nosim sa sobom. Na njemu je datum, vrijeme i broj osoba ispred mene. Ako me policajac zaustavi samo ću mu pokazati cedulju. Naravno da ću idućih dana ponovo u Petrinjsku, ali voljela bih sve naše saborske zastupnike, sve glavešine, sve koji ove jadne ljude maltretiraju na ovaj i slične načine samo da popune proračun, staviti u red sa istim vremenom čekanja pa bi možda nekome štogod u glavi proradilo. Kod nas cirkusa nikad dosta, no neki su vrlo grubi, a narod kao ovčice u toru samo šuti i uzdiše. Sigurna sam da naši političari ne vole svoj narod. Možda su im Kinezi draži, tko bi znao.
