Svi ljudi imaju maštu. Pomoću mašte izmišljaju stvari koje ne postoje. Problem se javlja kada zbog svoje previše bujne mašte pojedinci izgube dodir sa stvarnošću, te ne razlikuju svoju maštu od stvarnosti.
Naime, osobe koje imaju bujnu maštu, ako imaju potrebu za samopromocijom ili pak ako se nalaze na uglavnom autoritativnom položaju, pokušavaju sve oko sebe uvjeriti kako su produkti njihove mašte zapravo stvarnost, a da je sva stvarnost zapravo lažno, dio neke obmane, urote i tome sličnog. Naravno, i sve one koji ne vjeruju u njihove tvrdnje , također proglašavaju dijelovima te urote.
Obično kad se analiziraju njihove tvrdnje proizašle iz njihove bolesne bujne mašte, u tome ima svega, od "običnnog" straha od nepoznatog, preko wishful thinkinga, te raznog iskrivjavanja logike, pa do elemenata najrazličitijih poremećaja ličnosti - sve se uglavnom svodi na totalni paranoidni mentalni bućkuriš koji nema blage veze sa zdravim mozgom, ispravnom logikom i stvarnim činjenicama.
ELEMENTARNO NEZNANJE
Jedna od pojava je da pojedinci svoje elementarno neznanje na nekom prirodnom, društvenom ili tehničkom području nadomještaju maštovitim interpretacijama ili izmišljotinama koje su rezultat samo njihove bolesne bujne mašte. Te interpretacije gotovo isključivo idu u smjeru koji zadovoljavaju neke njihove potrebe ili očekivanja, te zanemaruju sve postojeće činjenice koje su u suprotnosti i pobijaju te maštovite tvrdnje.
Tako su prije nekog vremena maštoviti pojedinci koji nemaju blage veze o grafičkim oznakama lansirali u javnost priče o "tajnim oznakama na pastama za zube" kojima "zle korporacije truju ljude", i digli popriličnu paniku među naivnim ljudima. U stvari se radilo o običnim grafičkim oznakama na ambalaži, za fotoćeliju.
Isto tako je u sličnoj maniri je neko vrijeme kružila i fama o "recikliranom mlijeku", također izmišljotina nečije bolesne bujne mašte, bazirana na grafičkim oznakama na tetrapacima, bez da se itko potrudio pogledati i uočiti da se potpuno iste grafičke oznake nalaze i na tetrapacima od sokova, vina i sličnih tekućina upakiranih u tetrapake...
Inače, zadnji primjer takvog elementarnog neznanja nadopunjenog nečijom maštom je nedavni slučaj gdje je "kip djevice Marije čudesno zasvijetlio u mraku". Naravno, stvar je odmah proglašena "čudom", i dok svi, uključujući i medije stvar pripisuju nadnaravnim pojavama i "božjim silama", iza svega toga stoje sasvim "ovozemaljski" razlozi - nekima očito nije jasno da postoje supstance koje nakon izlaganja svijetlosti nastavljaju svijetliti u mraku... (tvari poput fosfora, tricija i još nekih drugih stupstanici, a navodno čak i neke bakterije i alge svijetle u mraku). (link)
TEORIJE UROTA
Teorije urote su posebno pogodan teren za ljude sa bolesnom bujnom maštom, jer su im tu mogućnosti doslovno neograničene. Počevši od iskrivljenih interpretacija stvarnih događaja koji se ne uklapaju u nečije svjetonazore (npr. da "važna osoba" ne može stradati poginuti na banalni način, već iza toga mora biti nešto veliko isl.), pa do totalnih izmišljotina i bajki za malu djecu (ljudi-guštera, patuljaka koji žive u unutrašnjosti šuplje zemlje i sličnih nebuloza...)
Pa su tu teorije urote u vezi slijetanja na Mjesec, zatim stvari vezane za smrt Ayrtona Senne, smrt princeze Diane, i mnoge druge... dok pojave poput famoznih "chemtrailova" i sličnih ne treba ni spominjati. Poseban su slučaj ljudi koji u mutnim flekama na slikama vide "NLO-e" i druge (nepostojeće) stvari, ili pak s jedne strane vjeruju da su fotomontaže stvarne i autentične, a s druge strane dokazano autentične slike tvrde da su fotomontaže (ovisno o tome što se uklapa u njihove svjetonazore).
Tu uglavnom "veliki znalci o fotografiji" (čitaj: ljudi koji zapravo o fotografiji nemaju pojma) na temelju fotografija snimljenih u svemiru "objašnjavaju" kako na svim slikama postoje "nelogičnosti koje dokazuju da je sve lažirano". Ne treba ni psominjati da su svi njihovi "dokazi" (tj. neutemeljena baljezganja) pobijeni i eksperimentima, no dotični u maniri fanatika ne odustaju od svojih tvrdnji.
Zatim ima onih koji u dugačkim kondenzacijskim tragovima koji se zadržavaju na nebu vide "zaprašivanje ljudi" svim mogućim i nemogućim supstancama. Iako se radi o običnoj atmosferskoj pojavi kondenzacije vodene pare. (Ovu temu je detaljno obradio kolega bloger endimion17 u svojem članku "Chemtrail paranoja", op.a.)
Tu je zatim i teorija urote vezana za pogibiju Ayrtona Senne; dok je službena verzija ta da je Senna izletio jer je bolid zbog aerodinamičnog poremećaja (gubitka "downforce-a" uslijed kontakta bolida s pistom) izgubio dodir sa pistom te zbog injercije po tangenti zavoja izletio ravno u zid, mnogi vjeruju kako je to sve zapravo urota tima Williams da ubiju Sennu, a u tom smislu se spominje pucanje osovine kola upravljača. S druge strane, čak da je uzrok nesreće puknuće upravljača, to ne znači nikakvu urotu od strane Williamsa, već jednostavno nesreću zbog lošeg vara (osovina upravljača je ionako bila presječena, produljena i ponovo zavarena na Sennin zahtjev, a svatko tko se iole razumije u tehniku i mehaniku znati će da će svaka konstrukcija uvijek prvo puknuti na svojem najslabijem dijelu - bilo od zamora materijala, bilo od prevelike sile ili udarca).
Ovakvih maštovitih "urota" moglo bi se naći još poprilično... no svima je zajedničko to da teoretičari urota, koji sebe proglase "autoritetom", nakon što izmisle neku svoju teoriju urote, pokušavaju svim silama dokazati da su te njihove izmišljotine zapravo stvarnost, ali bez pravih dokaza (jer oni najčešće ne postoje, osim u njihovim glavama i sastoje se samo od iskrivljavanja logike i znanstvenih činjenica u maniri pseudoznanosti) i uglavnom po sistemu da su "svi drugi koji tvrde suprotno isto dio te urote".
U stvarnosti je teret dokazivanja je na onome tko tvrdnju iznosi, a ne na onome tko tvrdnju sluša.
IZMIŠLJANJE (NE)MOGUĆIH SCENARIJA
U svrhu stvaranja panike, pomoću bolesne bujne mašte se izmišljaju najnevjerojatniji scenariji kojima se u maniri babskih priča za plašenje male djece (kojima se inače pokušavalo izazivanjem straha djecu natjerati da budu disciplinirana, op.a.) pokušava na potpuno jednak način kod odraslih ljudi, pogotovo onih naivnih, zazvati paranoja.
Tako npr. većina "mjerodavnih sigurnosnih agencija" koristi banalne pojave da se na temelju njih izmišlja "što bi se moglo dogoditi"... naravno, na tapeti su uglavnom fotografi, a uglavnom se na njihov račun naivne ljude plaši ili terorizmom ili pedofilima, ovisno u što fotograf uperi svoj objektiv.
Naravno, zanemaruju se sve sve činjenice koje ne idu u korist takvim izmišljotinama (npr. određene statističke pokazatelje - zanemarivost broja stvarnih devijantnih pojava s obzirom na broj fotoaprata, fotografa i snimljenih fotografija), već stoviše, tvrdi se upravo suprotno.
Štoviše, na nedavnom bostonskom masakru ekspres-loncima, upravo su teroristi bili ti koji nisu ništa snimali, dok je većina ljudi snimala događaj svojim fotoaparatima, kamerama ili mobitelima...
Zapravo bujna bolesna mašta ovdje služi za izmišljanje problema, da bi nakon toga u istoj maniri služila i za izmišljanje "prevencija" (tj. nameće se "rješenje" za gorespomenuti izmišljeni problem), a što u konačnici vodi u teroriziranje nedužnih ljudi tom "prevencijom". Uz to se naravno nastala paranoja i "prevencija" pokušava predstaviti okolini kao "oprez", no oprez se razlikuje od paranoje po tome što sekod opreza svaki slučaj ispituje zasebno, dok se kod paranoje generalizira i djeluje po unaprijed određenom obrazcu.
DIJAGNOZA?
Manije proganjanja, sumanute misli, traženje "skrivenih namjera" i nemogućnost razlikovanja mašte od stvarnosti, neki su od klasičnih simptoma teškoh psihičkih oboljenja poput npr. paranoidne šizofrenije.... A dotična se bolesti liječe u psihijatrijskim ustanovama. No čini se da je više takvih ljudi na "autoritativnim" funkcijama nego u umobolnicama...
Post je objavljen 02.10.2013. u 22:10 sati.