Marketing
ALIENSI
Ljeto je prošlo, i nadam se da je bilo što manje bolnije za sve one koji imaju HS.
Po čemu ču ja pamtiti ovo ljeto?Najinteresantnija stvar koja mi se dogodila je to da sam upoznao dvojicu muškaraca koji boluju od ovog o čemu pišem.Jedan je kontinentalac a drugi je iz mog grada i sve se desilo spontano.Bez obzira na stanja u kojima se nalazimo, kroz našu priču i druženje se vidilo koliko je ovaj HS kompleksan i marginaliziran.Frapantno je i to koliko je među nama koincidencija i sličnosti kada je riječ o načinima liječenja i uopće, situacijama u kojima smo se zadesili u pokušaju da nađemo rješenje.Čitao sam nalaze i liječnička mišljenja od Mira, koji su slični kao i moji, na momente toliko kontradiktorni, pa i smiješni.
Pošto Željko živi u mom gradu bilo mi je interesantno slušati njegovu priču jer poznajem doktore i kirurge.On je naletio na druge ljude za razliku od mene, i oni su ga proslijedili u Zagreb na operaciju.To je po meni iskreno, a ne kao kada sam ja bio na pregledu za operaciju gdje sam naletio na čovjeka koji je navodno operirao na stotine ovakvih kao ja, i koji me je umalo izbacio iz ordinacije kada sam ga zamolio da me upozna s nekim od njih.Ok, to je više stvar ega nego stručnosti.
Kao i u mnogim životnim situacijama, svatko pronalazi put na svoj način.Neizmjerno mi je drago da Željko nakon radikalne operacije nema problema i od sveg srca želim da tako i ostane.
Kurtoazno sam posjetio i dermatologa.Kažem kurtoazno, jer i nisam očekivao ništa senzacionalno.Naletio sam na osobe s kojima se dosada nisam susretao i sve je ispalo uobičajena priča.Obično je pitanje kako sam se doveo u to stanje, pa zatim ta suosječajnost i briga koja je na moment tako opipljiva i mila, ali onda sve krene ustaljenim tijekom.Meni je bilo smiješno što me oni nemaju u računalu jer sam u njihovoj bolnici ležao mjesec dana.I to govori o našoj smotanosti i neznanju korištenja onog što nam se nudi.Sve nezaposleno, puni su nam zatvori, pa što se ne iskoristi ta rijeka ljudi za unos podataka?
I kaže mi doktorica da su nedavno došli na pregled kod nje medicinska sestra koja radi u toj bolnici, pa neki policajac, pa jedna majka i njena kčer koje obje imaju HS.I meni opet upitnik.Tu su majku i njenu kćer poslali u Zagreb, a navodno su u prvom stadiju.Da li je to opet faktor srečice kao i što su Željka uputili u Zagreb, ili je riječ o kakvim vezama i konekcijama.Ja u svakom slučaju želim toj ženi i njenoj kćeri sve najbolje.Mene nitko nije slao u Zagreb, nego sam se sam poslao na početku ove moje borbe.Doktorica me je pitala da li sam član neke udruge vezane za HS?Nije ni čudno, jer u zadnjih mjesec dana je kod nje došlo njih četvoro sa mojim problemom.A s onim što znam, samo u mom gradu ima više od dvadeset oboljelih.To je činjenica!!!Ne živim u Šangaju ili San Francisku, ovo su vrlo ozbiljne brojke.
Izašao sam iz bolnice cijeli bezvezan, rezigniran.Kao da svi oboljeli od HS-a prihvačaju tu ping-pong igricu s nama.Šute, trpe i kmeče na internoj i obiteljskoj bazi.
Itekako sam svjestan sve težine svoje bolesti, znam na kom principu funkcionira farmakologija, koji su prioriteti istraživanja uzroka pojedinih bolesti, itd, itd, sve mi je to jasno.Ja se ponosim dobrim odgojem kojeg mi je usadila moja majka, ali priznajem da bih nekada volio puknuti.Pogotovo kada mi na socijalnoj skrbi kažu da sam glumac i neradnik, vidjevši sve moje rane i komentirajući ih da su to najobičnije upaljene aknice,
Volim iskrenost i neizmjerno cijenim sve one doktore na koje sam nailazio i koji su mi realno i objektivno rekli svoj stav i mišljenje.Ne volim ove relacije Split-Zagreb, jer što bi bilo da sam iz Pršuše donje,odmah iza Meretlučke račve, tik do granice s Bosnom?Ili da sam sa nekog otoka?I ovako mi je za doći do Zagreba nemoguća misija, a kako li je tek tim ljudima i kada nije u pitanju samo HS?Smatram da svugdje ima dobrih i stručnih ljudi samo je pitanje prihvatanja izazova.Nažalost, malo je takvih koji prihvaćaju izazov, a HS je kao stvoren za to!!
I ništa.Kad ne pomaže struka, onda čovjek mora pomoći samom sebi.Ostatak ljeta sam proveo kupajući se, a to radim i sve ove dane, jer je prekrasno bablje ljeto.Onako, u dokolici, dok se sunčam, razmišljam o ludostima u smislu skretanja pozornosti na HS.Da li da otmem nekog političara, da li da sa dva kilograma trotila zauzmem dermatološki odjel,ili ono što mi više paše jer ne volim nasilje, da sa gitarom pjevam na nekom trgu, kao Neil Young, sjetne i buntovne pjesme o HS-u?
I onda me u tom razmišljanju prekine neka bakica koja me vidjevši rane pod pazuhom pita da li se drogiram?Je,je bako, drogiram se dobrim raspoloženjem, to je sve što imam.
Post je objavljen 27.09.2013. u 00:49 sati.